Cijene prehrambenih proizvoda u svijetu, uključujući i BiH, dostigle su rekordno visoku razinu, što je dovelo do pogoršanja financijske situacije u 52% domaćinstava u kojima je provedeno istraživanje, pokazuju podaci trećeg anketnog istraživanja "Procjena posljedica COVID-19 na društvo u Bosni i Hercegovini" koje su proveli UNICEF i UNDP u BIH, piše Večernji list BiH.
Najviše u Distriktu Brčko
- Čak 16,8% ispitanika navodi da su u svom domaćinstvu došli u situaciju da posude određeni dio novca kako bi pokrili potrebe domaćinstva. Pritom je broj ispitanika koji tvrdi da je došao u takvu situaciju znatno veći u Distriktu Brčko gdje je takvih domaćinstava 24,4%, u odnosu na 18,5% u RS-u i 15,7% u FBiH. Dok je u prethodnom istraživanju 11,4% ispitanika navelo da su primili pomoć od prijatelja i rodbine iz inozemstva te 10,1% pomoć od prijatelja i rodbine u zemlji, u trenutačnom istraživanju je 12,5% primilo pomoć iz inozemstva, a 11,4% primilo je pomoć od prijatelja i obitelji koji su u BiH - navodi se u istraživanju. Pripadnici LGBT-a (54,8%) i romske zajednice (42,3%) znatno češće navode da su došli u situaciju u kojoj su morali posuditi novac, u usporedbi s prosjekom svih ispitanika u istraživanju (16,8%). Ispitanici su odgovarali i na pitanje oko moratorija na kredite. Svega 4,7% navodi kako su morali podnijeti zahtjev za moratorij ili reprogramiranje kredita zbog financijskih teškoća s kojima su se suočili tijekom pandemije, dok su banke odobrile 80% njihovih zahtjeva. Postotak ispitanika koji su imali potrebu za moratorijem približno je jednak postotku u prethodnom valu istraživanja (4,4%). Pripadnici ranjivih kategorija su u nešto većem postotku, u odnosu na prosjek u istraživanju (4,7%), naveli kako su imali potrebu za reprogramiranjem kredita ili moratorijem - navodi se. Doznake iz inozemstva značajan su izvor prihoda za veliki broj građana, a i u tom segmentu došlo je do određenih promjena. Naime, kada je u pitanju primanje ili traženje pomoći od drugih, relativno nizak postotak ispitanika navodi kako su primili pomoć obitelji ili prijatelja u zemlji (11,5%) ili iz inozemstva (12,6%). Rezultat je nešto veći u usporedbi s prethodnim valom istraživanja, u kojem je 8% ispitanika izjavilo da su se oslanjali na pomoć u vidu doznaka iz inozemstva. Pomoć nevladinih organizacija primilo je svega 1,8% ispitanika, a 1% ispitanika došlo je u situaciju u kojoj im je bila potrebna pomoć javne kuhinje. 0,2% ispitanika navodi kako su bili u situaciji u kojoj im je bila potrebna pomoć zbog nasilja u obitelji, dok je 1,2% imalo potrebu za pomoći u okviru sigurnih kuća.
Pomoć iz inozemstva
Značajan je postotak ispitanika (8,9%) koji navode da se njihovo domaćinstvo i prije pojave pandemije moralo oslanjati na financijsku pomoć u vidu doznaka obitelji ili prijatelja iz inozemstva. Pritom je postotak nešto veći među ispitanicima sa sela (10,1%), u usporedbi s ispitanicima iz gradova (10,1%). Kod 11,2% njih došlo je do povećanja doznaka tijekom pandemije, dok je kod 13% došlo do smanjenja. Ponovno je primjetna razlika između sela i grada, pri čemu je 13,7% ispitanika sa sela izjavilo da su doznake smanjene. Zanimljivo je da značajno veći postotak ispitanica (13,5%) navodi kako je došlo do smanjenja doznaka, u usporedbi s 8% ispitanika koji navode isto. Ali važno je ovaj podatak staviti u kontekst relativno nižeg broja samohranih roditelja među ispitanicima (6,7%) i ispitanicama (13,1%). Sudionici iz ranjivih kategorija u većini su slučajeva znatno više ovisni o doznakama iz inozemstva u odnosu na opću populaciju.
