Godinama je građevinski sektor u BiH bio među najpodcjenjenijima unatoč činjenici da je upravo on dizao zemlju iz pepela i da se na njega nadovezuju svi ostalih pothvati. Ovih dana konačno je potpisan kolektivni ugovor o pravima i obvezama poslodavaca i radnika za djelatnost građevinarstva u FBiH, piše Večernji list BiH.
Prije toga posljednji kolektivni ugovor za djelatnost građevinske industrije potpisan je 2000. godine. Ugovorom se reguliraju plaće i naknade, najniža satnica, način i visina obračuna povećanja plaće po temelju otežanih uvjeta rada i slično. Tako će najniža satnica u ovoj oblasti biti 3,25 KM, a najniža plaća oko 650 KM.
Mnogi otišli u Njemačku
Građevinski poduzetnik iz zapadne Hercegovine s kojim smo razgovarali kaže kako je lijepo da se nešto čini, međutim, stava je i da se neće puno toga promijeniti ovim ugovorom.
- Što se građevinske industrije tiče, odavno nitko nema plaću od 650 KM. Oni koji su radili i za trostruko viša primanja od toga napustili su zemlju jer im Njemačka nudi od dvije do tri tisuće eura. Većina radnika danas ima ručak ili u restoranu ili se obrok donese na građevinu ako nešto treba hitno završiti. Međutim, pogreške su napravljene ranije. Danas je radnike teško pronaći, a i kada pronađemo mlađe i obučimo ih za rad, oni se zadrže godinu, dvije i odlaze dalje. Nekad nismo bili sretni kada bi radnik prešao kod drugoga ili otvorio svoju građevinsku tvrtku, a danas se ujedinjujemo kako bismo završili jednu kuću ili pak odbijamo poslove jer nema tko raditi. Da ne govorim kako trenutačno većih projekata i nema jer su cijene otišle u nebo. Otkazuju se ugovori, usporila je izgradnja već dogovorenih zgrada, a neki su potpuno zaustavili radove dok ne dočekaju neke bolje dane, odnosno pad cijena željeza, betona, fasadnoga materijala - priča nam poduzetnik iz ove branše. Kaže i da je radikalni zaokret jedini način da se situacija poboljša.
- Smatram da bi građevinski sektor morao ući u škole, djeci bi trebalo objasniti da im je budućnost osigurana ako znaju izraditi glazuru, zidati, žbukati, gletati. Godinama smo proizvodili jedan te isti kadar, da ne ulazim konkretno u branšu, a danas taj isti kadar, koji je mukotrpno učio i školovao se, u Njemačkoj radi prekvalifikaciju i bavi se nekim poslom koji tamo nedostaje jer sa svojim magisterijem ne može puno učiniti. Zato udruge moraju kontaktirati sa školama i tražiti da se otvaraju građevinske škole, ali ne tako da djeca sjede u učionicama, bave se nečim što će ih odbiti od zanimanja, nego da bude što više prakse. Neka dođu na “bauštelu” nekoliko sati i pomažu majstorima i neka im se to honorira da osjete kako se taj rad cijeni. Ako jedna generacija izbaci 20 učenika, puno je s obzirom na ono što sada imamo - priča nam.
Voda došla do grla
Komentira i činjenicu da se sve glasnije priča o uvozu stranih radnika u BiH. - Budimo realni, to da se može učiniti, učinilo bi se davno jer nije u ovoj branši nestalo radnika jučer. To je proces koji traje. Međutim, činjenica je da je sada voda došla do grla i dobro bi nam došao bilo koji radnik. Ali, što bi nekog stranca natjeralo da dođe raditi u BiH?! Oni to ne žele - ispričao nam je građevinski poduzetnik. •
