Stanova u BiH još uvijek 'visi'
U situaciji u kojoj su Jokići, ali i Muminović koji je kupio stan, mogli bi se naći nositelji stanarskog prava na još 6400 stanova na kojima nema pečata nacionalizacije, piše Večernji list BiH.
Muke nositelja stanarskog prava u FBiH koji žive u nacionaliziranim stanovima, a koji nisu otkupili svoj stan, vrhunac su dosegle nedavnim slučajem sarajevske obitelji Jokić. Podsjećanja radi, Ljiljana i Lazar nedavno su izbačeni iz stana u kojem su živjeli 45 godina jer je stan prodan. Stan veći od 100 kvadrata jedan je od 150 u Sarajevu nad kojima je izvršena nacionalizacija, ali zbog greške administracije nije proveden u zemljišnim knjigama. Potomci nekadašnjih vlasnika prodaju ih za male svote, a nositelje stanarskog prava koji u njima žive i koji su ih dobili od države nema tko zaštiti.
Vrh ledenog brijega
No, problem imaju i kupci koji nisu dovoljno upućeni u ovu problematiku. U situaciji u kojoj su Jokići, ali i Muminović koji je kupio stan, mogli bi se naći nositelji stanarskog prava na još 700 stanova na kojima nema pečata nacionalizacije, upozorili su iz Udruženja za građanska prava koje i okuplja osobe koje su nositelji stanarskog prava u nacionaliziranim stanovima, piše Večernji list BiH.
Država ih je, tvrde, obmanula jer takvih stanova osim u Sarajevu ima i u Mostaru, ali i Brčkom, što je ukupno 6700. Jokići su tek vrh ledenog brijega. Njihov slučaj će, tvrde u Udruženju za građanska prava, pokazati kolika je sprega neučinkovite administracije, odvjetničkih mahinacija i tajkunskih obitelji. Tvrde kako raspolažu impozantnim popisom imena osoba koje su na ovakav način pokupovale stanove, a među njima, kažu, ima i bivših premijera, ministara, potomaka uglednih građana.
Mrtvo slovo na papiru
Treba podsjetiti da slučaj obitelji Jokić nije jedini. Prema podacima kojima raspolaže ova udruga, pojedini stanovi su prodani na neviđeno, a da to nositelji stanarskog prava nisu ni znali. Neki od njih su sami rješavali problem na način da im je novi vlasnik stana pronalazio novi stan koji ni po kvadraturi, a ni po lokaciji nije odgovarao. S druge strane, iako su vlasti obećavale da će im dodjeljivati zamjenske stanove, to se nije dogodilo, osim u slučajevima kada se neki objekt rušio, a nalazio se na pogodnoj lokaciji za koju su bili zainteresirani budući "investitori" koji su bili u sprezi s lokalnim vlastima.
Iz Udruge su također potvrdili da su općinama podnijeli zahtjeve za dodjelu zamjenskih stanova, a onda je uslijedila izmjena tog zakona, da se odredi rok za koje vrijeme se treba dodijeliti zakonski stan. Bio je rok šest mjeseci i od tada je to ostalo mrtvo slovo na papiru.
