Na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, hercegovačkoj burzi povrća i voća, kompletirana je proljetna ponuda. Istina, nekih artikala, poput mahuna, još nema u dovoljnoj količini, no zato je ponuda rajčica već izvrsna. Stigli su čak i vijenci češnjaka, a za kompletiranje ponude u toplijem dijelu godine nedostaju tipično ljetni proizvodi dinja i lubenica, piše Večernji list BiH.
Roba stizala ranije
- Sezona je počela odavno jer je bila takva godina, odnosno lijepo vrijeme u posljednjih četiri-pet mjeseci. Nije bilo velikoga leda pa je roba dolazila ranije nego prijašnjih godina. Kakva je bila prodaja, to ovisi o tome što je tko sadio, netko je zadovoljan, netko prezadovoljan, a ima i onih koji su loše prošli, kažem - ovisno o artiklima koji su sađeni. Veletržnica je stalno dobro opskrbljena domaćom robom, a o uvoznoj da i ne govorim. Roba je jako dobre kvalitete, a cijene su za ovo doba godine pristupačne. Onima koji se žale na, po njima, visoke cijene mogu samo reći da uzmu u obzir da su repromaterijali, posebno sjemena, višestruko poskupjeli. Na cijene utječe i nedostatak radne snage u poljoprivredi. Proizvodnjom se bave starije generacije, mlađi su otišli trbuhom za kruhom, malo ih je u poljoprivredi pa se radna snaga, ako se uspije naći, mora dobro plaćati. Ukratko, nekome je protekli dio godine bio uspješan, nekome neuspješan, to se, prije svega, odnosi na zelenu salatu i kupus, koje su ljudi zaoravali, čupali i bacali - kaže nam Grgo Matić iz Višića, koji od otvaranja veletržnice prije nepuna tri desetljeća na njoj krčmi svoju i tuđu robu.
Cijene zelene salate, kupusa, bile su kao prije pet godina. Što se dogodilo?
- Nema potražnje, nema ugovorene proizvodnje, manje-više svaki proizvođač je svijet za sebe, proizvodi nasumično. Poljoprivreda se pretvorila u lutriju. Nekad se to reguliralo preko otkupnih stanica, proizvodnja se ugovarala pa je poljoprivreda bila manje stresan posao, sada se proizvodi napamet - kaže Matić.
- Kvalitetni proizvodi imaju "prođu" bez obzira na cijenu. Recimo, trešanja i marelica ima od tri pa do šest maraka. Trešnja je tražen artikl jer je manji urod, tko je uspio postići kvalitetu, ima dobru cijenu. Recimo, cijena rajčica je povoljna - od 2 do 2,60 KM. Ima još mnogo ljudi koji nisu ubrali ni jedan plod. Kakve će cijene biti kad svi počnu brati, teško je reći. Sad mi govorimo o cijenama na veletržnici, a kolika je cijena te robe u trgovačkim lancima... Krastavac ima povoljnu cijenu, sada je 0,80 do 1,20 KM, mahuna je skupa jer je tek početak berbe - od 5 do 6 KM. Paprika, tzv. američka, krupnija, stoji oko 2,50 KM, dok je ona domaćeg sjemena od 3 do 3,50 KM. U ponudi ih još nema dovoljno pa to dirigira cijenu. Za očekivati je da s povećanjem ponude dođe i do pada cijene. Svi poljoprivredni proizvođači koji rade i proizvode mimo plastenika sada stalno gledaju u nebo. Kako se osjećaju, recimo, proizvođači lubenica koji su uložili od 40.000 - 50.000 KM kad grmi? Sigurno ne spavaju. Molimo Boga samo da sezona prođe bez nevremena - dodaje Matić.
Kategorija prekupaca
Tako je to na veletržnici, s obzirom na vizualnu kvalitetu ima izvrsne robe, cijene su relativno povoljne, međutim, poljoprivreda u BiH ima jednu međufazu koja stoji kao brijeg između proizvođača i potrošača, a to je kategorija prekupaca. Da je moguće kao nekada da proizvođači izravno sa svojom robom dođu, primjerice, do Banje Luke, zelena salata ne bi bila 6 KM, koliko se u tom gradu proteklih mjeseci cijenila, nego maksimalnih 1,50 do 2 KM. Koliko je ta činjenica, o kojoj se malo priča, pogubna, svjedoči i to da su povrtlari na jugu Hercegovine proteklih mjeseci zelenu salatu, kupus i još neke namirnice čupali i bacali, dok su u većim središtima u Bosni zbog cijene iste proizvode izbjegavali ili kupovali u manjim količinama.
