Ocjena odvjetnice Vasvije Vidović, koja je jedno vrijeme pred Haaškim sudom bila časnica za vezu bošnjačke strane u BiH, kako bivši najviši dužnosnici srbijanske Službe državne sigurnosti, nažalost, nisu osuđeni za udruženi zločinački pothvat (UZP), dok istodobno Hrvatska i hrvatski dužnosnici jesu, što smatra velikom nepravdom, uzdrmala je vjerodostojnost Haaškoga tužiteljstva i tamošnjega Suda, piše Večernji list BiH.
Srbija
Ako se sada, gledajući formalno-pravno, razmotre stvari, onda su jedino presuđene osobe koje nose krimen udruženog zločinačkog pothvata te uloge druge države u ratu u BiH, Hrvati i Hrvatska, i to kroz imena šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne.
S druge pak strane, nijedan dužnosnik bosanskohercegovačkih Srba, a s obzirom na to da nije pravomoćna presuda srbijanskim obavještajcima, i nijedan dužnosnik iz Srbije nije službeno povezan s “agresijom”, pokušajem “komadanja” dijela teritorija Bosne i Hercegovine, dok pak Republika Hrvatska, i to kroz “konkretne izvršitelje”, jest. Svi oni koji su proveli rat u ovoj zemlji bez da su iole bili upućeni u tajne političke pregovore i vojne planove, ali i diplomatske zavrzlame, znaju kako je to jednostavno laž. - Možda jedna od najvećih nepravdi u radu Suda jest da je pravomoćnom presudom utvrđeno sudjelovanje Hrvatske i hrvatskih dužnosnika u UZP-u u BiH, a da nije utvrđena odgovornost Srbije, čija je umiješanost očiglednija - rekla je Vidović. Objasnila je kako je razlog to što je hrvatsko državno vodstvo, a napose bivši predsjednik Stjepan Mesić, isporučilo dokumente Haagu, dok je Srbija to nastojala izbjeći. - Jedan od čimbenika jest taj što je Hrvatska u značajno većoj mjeri surađivala sa Sudom. Njihova suradnja posebno je bila intenzivna u razdoblju gospodina Mesića kao predsjednika države i to je rezultiralo izručivanjem dokaza, za razliku od Srbije, koja je činila sve da do toga ne dođe - rekla je odvjetnica Vidović. Ona je ponovila dobro poznate teze kako su se zapravo procesuiranja dolaskom tužiteljice Carle del Ponte usmjerila tako da bi se umanjila odgovornost Srbije i srpskih dužnosnika te raspodijelila krivnja na sve strane. Valja reći kako su se vlasti u Beogradu prema Haaškom sudu i Tužiteljstvu ponašale kao svaka suverena država. Zbog toga je veliki broj dokumenata bio zatamnjen jer se radi o državnoj tajni.
Žrtva postala UZP
S druge strane, očigledno zbog osobnih animoziteta Mesića prema Tuđmanu, on je isporučio sve dokumente koje je Tužiteljstvo zatražilo i koje je poslije vrlo selektivno koristilo u slučaju šestorice dužnosnika Herceg Bosne. Zbog toga je jedna od najlošijih ostavština Haaškoga suda takva da zapravo nije kaznio najteže zločine, nevažno na kojoj su strani počinjeni, te je stvorio podlogu za politička i druga manipuliranja te za pojedine strane iz posljednjeg rata da u miru nastave realizaciju ratnih ciljeva.
U tome smislu Hrvati iz BiH najlošije su prošli. Deseci masovnih zločina sa stotinama ubijenih civila, od Prijedora, središnje Bosne i Posavine do doline Neretve, nisu procesuirani, dok su oni kao narod dobili epitet UZP-a.
