“Sud zaključuje da dugotrajna nemogućnost aplikanata da se kandidiraju za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nema objektivno i prihvatljivo opravdanje i stoga krši član 14. u vezi s članom 3. protokola br. 1”, jedan je od dva zaključka presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju “Sejdić - Finci” protiv Bosne i Hercegovine. Zbog ove presude izrečene prije četiri godine cijeli sustav vlasti nastao u Daytonu se pokušao promijeniti, no ne i činjenicu sadašnjeg stanja podjele zemlje na dva entiteta.
Poluge vlasti
Kada se tek djelomično uspjelo otvoriti pitanja o promjeni načina biranja visokih dužnosnika u državnim institucije, došlo je do bitnog razilaženja u pogledu budućnosti Bosne i Hercegovine. I to je postalo vidljivo na puno manjem problemu, čini se, biranju članova državnog vrha, nego što bi to bio slučaj s načinom biranja izaslanika pa i samom promjene strukture u gornjem, nacionalno koncipiranom Domu naroda, bilo da se radi o entitetskom ili pak državnom gornjem domu. Politička sedmorka, a ponajprije pet bošnjačkih i hrvatskih stranaka ne mogu se usuglasiti oko toga da se Hrvatima dopusti da izaberu svoga člana državnog vrha. Ne umanjujući vrijednost i značenje člana državnog vrha koji također sudjeluje u davanju zelenog svjetla za izbor izborne vlasti, sa sadašnje pozicije Hrvatima je značajnije promijeniti način biranja izaslanika i same nadležnosti ovoga doma. Koliko je Dom naroda značajan pokazalo se s intervencijom visokog predstavnika Valentina Inzka koji je zbog toga napravio opasan presedan i nasilno nametnuo aktualnu platformašku Vladu. Naime, čak i uz eventualni dogovor o načinu biranja članova Predsjedništva BiH ostaje puno veći ulog u igri – način biranja izaslanika iz županijskih skupština u federalni Dom naroda, a zatim i posredan izbor u državni gornji dom. Do sada razigrana matrica bošnjačkih stranaka zasigurno neće se okončati na posljednjim izborima 2010. godine kada su jurišali pronaći što je moguće veći broj Hrvata koje bi ugurali u Dom naroda iz županija u kojima su Hrvati statistički gledano rjeđa pojava od predstavnika manjina. Po sadašnjem modelu koji je također nametnula međunarodna zajednica čak polovica hrvatskih izaslanika u Dom naroda Federacije BiH bira se s većinskih bošnjačkih područja. Goraždanska, Sarajevska, Unsko-sanska, Tuzlanska i Zeničko-dobojska zajedno s jednim izaslanikom iz Srednjobosanske županije čine točno magičnu brojku od sedam izaslanika koji su dovoljni da se izabere federalna Vlada bez da u njoj bude ijedna hrvatska stranka pa čak i u sferi teorije neki hrvatski blok koji bi okupio 99 posto potpora iz ovoga naroda.
Slučaj Komšić
Po svemu sudeći, zbog eventualnog gubljenja, u šahovskom žargonu, laufera, bošnjačke stranke će to namiriti u Domu naroda čime bi Hrvatima do kraja obesmislili izbore. A uz dobru manipulativnu kombinatoriku moguće je i osvajanje većine u Domu naroda FBiH što bi onda donijelo i većinu u državnom Domu naroda ta isključivanje Hrvata i iz Vijeća ministara. Bitka s izborom člana BiH Predsjedništva nije završila. Dapače, tek počinje i bilo bi je važno završiti u paketu jer se slučaj “Sejdić - Finci” ne završava s jamstvima od neponavljanja slučaja Komšić.
Šta hoćete da se iz HDZa bira i čitav dom naroda i parlament i .... da li uopšte imaju smisla postojati višenacionalne stranke ili neke druge hrvatske stranke. Zašto se HDZ nije malo više borio za državu a manje za dodika vjerovatno bi i za njega glasali bošnjaci. Vi stvarno više niste normalni sa ovim ko su pravi a ko su krivi hrvati.