- Hrvatima u Bosni i Hercegovini odgovara svaki model uređenja države u kojem će biti ravnopravni s druga dva naroda. Izborni zakon je samo jedna desetina naše ravnopravnosti u BiH, a ni oko toga se ne možemo dogovoriti. Hrvatima odgovara samo potpuna ravnopravnost. To je moguće ostvariti, teško, ali kombiniranjem različitih modela i uključivanjem akademske zajednice koja bi s politikom našla zajedničko rješenje, pri čemu bi znanost pomogla iznalaženju kompromisnog rješenja. Ako toga nema, onda je ovo upitna država i pitanje je dokle će moći ovako opstajati - kazao je akademik Božo Žepić, na jučerašnjoj tribini "Društvena kriza, hrvatsko pitanje i relevantni modeli buduće ustavne reforme", koja je u organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, održano na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, piše Večernji list BiH.
Krizna vremena
Profesor emeritus Žepić istaknuo je kako mi danas "živimo u kriznim vremenima, kriznoj državi i kriznom društvu", podsjetivši kako je rođen 1938. godine i da dobro pamti rat i zlo koje sa sobom donosi i da mu se i danas na spomen rata ježi koža. "Bolji je svaki mir od rata", kazat će. A Bosna i Hercegovina je ušla u krizu onda kad se raspada bivša Jugoslavija. To je permanentna kriza koja kulminira od jednog do drugog događaja, odnosno kada se počnu otvarati ključna pitanja koja nisu riješena Daytonskim ustavom. Zato danas imamo rat koji se samo vodi drugim sredstvima. Kriza je kulminirala nametanjem Inzkova zakona o genocidu te neprovođenjem odluke Ustavnog suda o potrebi izmjena Izbornog zakona. "Dovoljna je samo jedan iskra da situacija plane. Imamo tri suprotstavljene strane koje imaju dijametralno suprotne stavove po ključnim pitanjima, a Daytonski ustav, odnosno Aneks 4. je uzrok krize. Ovakav Ustav je nepravedan i nemoralan jer je jedan narod privilegiran u odnosu na druge. Država pod ovakvim Ustavom ne može opstati", tvrdi dr. Žepić. On smatra da pored političke krize ovo bh. društvo proživljava i moralnu krizu širih razmjera koja podrazumijeva korupciju i grabež, a što dovodi do fragmentacije društva. Također, tu je i gospodarsko-socijalna kriza koja generira nezaposlenost, male plaće i mirovine, tako da polovina društva živi na rubu siromaštva. "Prema nekim podacima, 800 tisuća ljudi u BiH živi u siromaštvu, a prema sociolozima, siromaštvo je najveći uzrok društvene destabilizacije. Takva kriza generira i demografsku krizu. Narod nestaje, stanovništvo nam je među najstarijim na Balkanu. Masovno iseljavanje i odricanje od državljanstva je najbolji dokaz da ova država ne funkcionira", tvrdi akademik Žepić.
"Čija je BiH?"
Kroz cijelu njezinu povijest postavlja se pitanje: "Čija je BiH?", i to nikome nije uspjelo. Žepić smatra da je BiH zemlja njezinih stanovnika Hrvata, Bošnjaka i Srba. A ideje da BiH bude isključivo država Bošnjaka ili da jedan njezin dio Srbi pripoje Srbiji, a Hrvati svoj dio Hrvatskoj uvijek su vodile u sukobe. "Danas tako imate dva koncepta, jedan separatistički, a drugi unitaristički i nijedan nije dobar i oba narušavaju mir. Hrvati su za mir u Daytonski sporazum ugradili Herceg Bosnu, a od Zapada su dobili svekoliko nerazumijevanje i nepravdu", ističe Žepić. Zbog toga je, po mišljenju akademika Žepića, jako važan unutarnji dogovor koji može dovesti do rješenja, ali zasad tu spremnosti nema. Žepić govori o četiri modela rješenja situacije u BiH: prvi je daytonsko-pariški sporazum, asimetrična nedefinirana država, sastavljena od dvaju entiteta od kojih je jedan sastavljen od županija. Ovaj model se pokazao nefunkcionalnim i kompliciranim. Drugi je model kantonizirane države, BiH kao federacija bez entiteta. Najviše zakonodavno tijelo bio bi državni Parlament, srednja razina vlasti županija. To je federalni prijedlog koji bi značio ukidanje entiteta. Treći model je BiH sastavljena od tri republike ili četiri jedinice. Četvrti model je model građanske BiH sastavljene od regija.
"Istinska ravnopravnost je da ono što ima jedan narod u BiH moraju imati i drugi narodi", zaključio je akademik Žepić. •
Te spekulacije oko nacina glasanja sluze zamagljivanju odgovotnosti za projekat UZP i srparatisticku politiku odnosno da Hrvatska moradne platit ratnu odstetu za agresiju na BiH.