Dekan Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje “Nikola Šubić Zrinski” iz Zagreba, koja od sljedeće akademske godine otvara dislocirani studij u Županji, Ivica Katavić, nedavno je kazao za Glas Slavonije kako postoje velike indicije da se diplome stečene u Srbiji i BiH više neće moći nostrificirati u Hrvatskoj, jer ne udovoljavaju traženim kriterijima. 

U Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) su potvrdili ovu informaciju. 

Mladi kažu da su motivi za nastavak školovanja u BiH brojni – od manjih troškova za stanarinu, školarinu i život u blizini kraja u kojima su im i dom i obitelj. Mnogi kao ključan faktor navode i činjenicu da sa svojim uspjehom na državnoj maturi nisu uspjeli upisati željeni fakultet u Hrvatskoj.

U odgovoru na upit Glasa Slavonije u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, pojašnjavaju da se priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija (IVK) u Europi te u državama članicama EU-a provodi prema smjernicama tzv. Lisabonske konvencije. Hrvatska postupak priznavanja IVK-a, koji se temelji na načelima Zakona oо potvrđivanju Lisabonske konvencije, provodi od 1. srpnja 2004. godine u skladu sa Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, a čijim je stupanjem na snagu prestao vrijediti Zakon o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma na temelju kojeg se provodio postupak nostrifikacije. 

“Priznavanje IVK-a podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne visokoškolske kvalifikacije i ono ne stvara nikakva statusna prava niti se njime dodjeljuju akademski stupnjevi, nazivi, ili bilo kakve druge titule prema hrvatskim propisima. U postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima se u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koje su stečene kvalifikacijom, bez usporedbe studijskih programa”, pojašnjavaju u Agenciji. 

U skladu s važećim propisima, AZVO provodi postupak stručnog priznavanja IVK-a (u svrhu pristupa tržištu rada u Hrvatskoj za neregulirane profesije), a za priznavanje potrebno je ispuniti nekoliko kriterija. Prvi je da visokoškolska kvalifikacija mora biti izdana od strane akreditirane visokoškolske institucije, a inozemni visokoškolski program akreditiran od strane nadležnog akreditacijskog tijela te države. U slučaju združenog programa/kvalifikacije (joint degree) sve institucije koje sudjeluju u provođenju studijskog programa, kao i sam studijski program, moraju biti akreditirane od strane nadležnih akreditacijskih tijela država u kojima se svaka od institucija koje sudjeluju u združenom programu nalazi. 

Prilikom vrednovanja IVK uzimaju se u obzir i sljedeći kriteriji: minimalna razina i vrsta kvalifikacije nužna za pristupanje studijskom programu čijim se završetkom stječe kvalifikacija za koju se priznavanje traži, odnosno pristup daljnjem obrazovanju i/ili zapošljavanju koje kvalifikacija nudi. U slučaju kada nisu ispunjeni svi navedeni kriteriji za priznavanje, AZVO nije u mogućnosti u potpunosti priznati inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju, što je, između ostaloga, i u skladu s međunarodnom praksom.

- U slučaju kriterija akreditiranosti inozemne visokoškolske institucije važna je vjerodostojnost nadležnog akreditacijskog tijela, odnosno, da je ono prošlo relevantno međunarodno vrednovanje, što nažalost, odnedavno nije slučaj ni s jednom nadležnom agencijom za vanjsko osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju u BiH i Republici Srbiji - kažu u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje RH. 

Pojašnjavaju da je međunarodna akreditiranost agencija koje provode postupke reakreditacije, uz transparentne i jasne kriterije vanjskog vrednovanja studijskih programa i visokih učilišta, potvrda poslodavcima, obrazovnom sustavu, građanima i studentima da akreditirana visoka učilišta zaista ispunjavaju standarde kvalitete te njihove kvalifikacije jamče kompetentnost i osposobljenost za tržište rada, odnosno za daljnje obrazovanje. 

“U prilog svemu navedenom ističemo i činjenicu da je Sveučilište u Mostaru, u cilju potvrde kvalitete svojih studijskih programa i kvalifikacija, zatražilo te prošlo međunarodni postupak reakreditacije svojih sastavnica i studijskih programa koje je provela hrvatska Agencija za znanost i visoko obrazovanje, a koja je međunarodno akreditirana te je punopravna članica svih relevantnih europskih udruženja agencija za vanjsko osiguravanje kvalitete”, stoji u odgovoru. Na temelju svih navedenih kriterija te informacija dostupnih od nadležnih međunarodnih institucija, AZVO odlučuje u postupcima priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija.

I brojni stanovnici Vukovarsko-srijemske županije studiraju u Orašju, na dislociranom studiju Sveučilišta Mostar. Kao prednost studiranja u Orašju ističu mnogo veći izbor fakulteta, odnosno studijskih grupa, ali i znatno jeftiniju školarinu nego u Hrvatskoj. 

“Orašje nam je blizu, i ondje nas nitko ne tretira niti doživljava kao strance, i može se reći da studiramo na kućnom pragu”, ističe Marina iz Županje. Napominje da Sveučilište u Mostaru provodi nastavu prema pravilima Bolonjskog procesa i da su diplome komplementarne s europskim, jer su programi usklađeni s programima u Hrvatskoj. U prilog studiranju u susjedstvu govori još jedan zanimljiv podatak. Naime, ondje imaju i priličan broj “hrvatskih akademskih gastarbajtera”, brojnih gostujućih profesora iz Hrvatske.

Prema dostupnim podacima, u BiH ima 45 visokoškolskih ustanova, od čega je deset javnih i 35 privatnih, a studentima se nudi obrazovanje na više od 1600 studijskih programa. Nažalost, s porastom broja obrazovnih ustanova, čiji su standardi i kvaliteta rada upitni, povećale su se i mogućnosti za kupnju i krivotvorenje diploma pa je i korupcija u obrazovanju postala rasprostranjena pojava u BiH. Svjedodžbe iz srednje škole, ili fakultetska diploma, seminarski, magistarski, pa čak i doktorski rad, mogu se kupiti na crnom tržištu, a postoje podaci o tome kako Balkanom “kruže deseci tisuća plagiranih diplomskih i doktorskih radova”.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane