Okruglim stolom na kojemu će govoriti zapovjednici ratnih postrojbi HVO-a koje su bile nositelji obrane Jajca, memorijalnim pohodom jednim od glavnih puteva spasa Jajčana, putem do Tomislavgrada, odavanjem počasti poginulim braniteljima, polaganjem vijenaca i molitvom za njihove duše, ovih će se dana, u organizaciji Udruge “13. rujan” obilježiti 30. godišnjica pada Jajca u ruke srpskom agresoru, piše Večernji ist BiH.
- Bolna je to i tužna godišnjica, ali ujedno i podsjetnik da iz teških vremena treba izvući pouku - kaže Darko Samardžić, predsjednik Udruge “13. rujan”, krovne udruge svih ostalih jajačkih udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Značaj grada i pozicija
Podsjećamo, srpska agresija na Jajce i Pougarje, današnje Dobretiće, počinje u proljeće 1992. godine u sklopu operacije Vrbas ‘92. čiji je cilj bio zauzeti Jajce zbog njegova strateškog značaja i pozicije. Bilo je okruženo općinama s većinski srpskim stanovništvom, a imalo je i bogate hidroenergetske i vodne potencijale. Nakon prvih granatiranja krajem svibnja, za Jajčane počinje vrijeme sedmomjesečne opsade koje stanovnici Grada na Plivi opisuju kao “pakao na zemlji”. Dnevno je na Jajce padalo na stotine projektila, a među ostalim lansirano je i 8 raketa zemlja - zemlja zvana Luna. Središte grada kao i svi važniji putni smjerovi bili su svakodnevno gađani topničkom, a s brda Ćusine i snajperskom paljbom. Posebno teški bili su ljetni mjeseci u kojima se jedva mogao izbrojati broj mrtvih i ranjenih.
Jajčanima, pripadnicima Brigade HVO-a “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” dolazili su na ispomoć branitelji iz Lašvanske i Lepeničke doline, ali unatoč svemu obrana Jajca, s obzirom na nadmoć koju je imala JNA, bila je nemoguća misija.
Kako je vrijeme odmicalo, do takve spoznaje dolaze i branitelji Jajca kojima je prije sloma obrane povjerena najtužnija misija - izvlačenja civila. Svaka od bojna jajačke Brigade HVO-a dobila je zadatak izvući dio civilnog stanovništva te Jajce krajem listopada, prema riječima predsjednika Udruge “13. rujan” Darka Samardžića, napušta gotovo 50 tisuća stanovnika. Njihov ostanak u osvojenom gradu bez sumnje bi izazvao i nekoliko puta veće razmjere zločina od onih u, primjerice, Srebrenici. Hrvatski branitelji, iako izmoreni sedmomjesečnim pokušajima obrane neobranjivog, uspjeli su spriječiti genocid u Jajcu te su nesebično i vojnički najprije izvukli civile, a potom se i samo povukli iz Hrvojeva grada. Tužne scene povlačenja ostale su im zauvijek u sjećanju, ali svjesni su bili, kažu, da su one daleko manje zlo od pokolja koji bi ih čekao da su ostali.
- Osim Jajčana, imali smo i izbjegle Pugarce, njih oko pet tisuća. Većina nas izlazi putem do Tomislavgrada, a manji dio u središnju Bosnu. Teško je i pretpostaviti što bi se dogodilo da su civili ostali - kaže Samardžić.
Oslobođenje grada
Nakon što su pripadnici HVO-a izvukli civile, u grad na Plivi 29. i 30 listopada ulazi Vojska Republike Srpske. Jajce je bilo okupirano sve do 13. rujna 1995. godine kada je oslobođeno s Pougarjem u Vojno-redarstvenoj akciji Hrvatske vojske i HVO-a “Maestral”.
Jajčani se nakon toga počinju vraćati u svoj kraj koji su bili prisiljeni napustiti prije točno 30 godina. Ovih dana mnogi od njih prisjetit će se najtužnije epizode iz Domovinskog rata, rata koji za hrvatske branitelje nije završio padom Jajca u ruke srpskom agresoru, nego se nastavio na ratištima diljem BiH sve do povratka u Jajce u čijem oslobađanju također sudjeluju. •
