Pod zapovjedništvom kapetana Alena Gospića iz Zadra posada LNG broda Gaslog Glasgow 20. studenoga spasila je iz mora u meksičkom zaljevu 17 ljudi. Riječ je o Kubancima koji su deset dana plutali oceanom bez vode i hrane, sve dok im mi nismo pružili pomoć i spasili ih. Spašavanje na moru je naša sveta dužnost, kratko je za HRT rekao kapetan Gospić.
Kapetane, gdje ste primijetili brod s nesretnim ljudima i kako je izgledala akcija spašavanja?
- Brod je bio na putu iz zaljeva Guanabara u Brazilu prema Sabine Passu u Teksasu i negdje u Yukatanskom kanalu, između Kube i Meksika, primijetili smo plutajući brod s puno ljudi u njemu. Ljudi su bili jako iscrpljeni i tražili su pomoć. Bio je „distress signal“, mahali su rukama gore-dolje, i s ono snage što su još imali uzeli su neku zastavu, stavili je na veslo i s time su dozivali pomoć. Normalno, reagirao sam istoga trenutka, usporili smo brod, napravili krug oko njih, zaustavili se i manevrirali što smo više mogli, dobacili im „pandul“, dovukli ih s lijeve strane, napravivši zavjetrinu kako ih more ne bi valjalo. Vrijeme je bilo istočni, sjeveroistočni vjetar, četiri do pet bofora, dakle ne baš prijatno za jedan tako mali drveni brod dužine oko sedam metara, a u njemu je bilo 17 ljudi.
Je li među njima bilo djece?
- U brodu su bile tri žene i četrnaestorica muškaraca. Sa sobom nisu imali nikakve dokumente. To smo tek vidjeli kad smo ih spasili i pretražili, ali smo im dali papir da napišu svoja imena i koliko imaju godina. Tako da smo doznali da su to Kubanci koji su htjeli prijeći na drugu stranu,dakle u Meksiko, u potrazi za boljim životom. Bili su u dobi od 19 do 50 godina.
Deset dana bez hrane i vode. Kako su izgledali nesretni ljudi?
- Ono što sam vidio i to nikako ne mogu zaboraviti, kad sam pogledao njihove oči, vidjela se jedna želja za životom i jedan veliki strah. Normalno, pružili smo im hrane i vode, pokrivače, dali smo im kabinu da dođu k sebi i otuširaju se. Ja sam u tom trenutku aktivirao svoj „overriding authority“, dakle svaki zapovjednik ima mogućnost da, bez obzira na to što bilo tko kaže, odluči onako kako je najbolje i kako on smatra da je najbolje po pitanju sigurnosti i zaštite ljudskih života. Taj mali brod u kojem su bili je puštao more, a oni su ga održavali na površini tako da su stalno „ispaljivali“, odnosno izbacivali more van, međutim, deset dana plutajući bez hrane i vode to ih je itekako iscrpilo, tako da im mi nismo priskočili u pomoć, vjerojatno oni danas ne bi bili živi, a naša sveta dužnost je spašavanje na moru i pružiti pomoć u svakoj prigodi.
Nakon što ste ih spasili, kakva je bila daljnja procedura?
- Tijekom same akcije spašavanja kontaktirao sam Centar za koordinaciju, traganje i spašavanje na moru (MRCC), a u tom području je bila MRCC Kuba, kontaktirao sam Jamajku, čak i Kajman, Meksiko, međutim na početku mi nitko nije odgovarao, što me jako začudilo. Dakle kad na brodu imamo jednu pravnu „emergency“ situaciju, onda se vidi kako koja institucija zapravo funkcionira. Jamajka je samo javila da to nije u njihovoj jurisdikciji, radilo se o međunarodnim vodama, i nikoga nije bila briga za te ljude. MRCC-ma sam poslao i e-mail i nakon što sam to učinio, javio mi se MRCC Meksiko i rekli su da imaju brod i da će ih primiti, tako da sam dogovorio koordinate s obzirom na našu poziciju i izračunali smo da trebamo nekih 65 nautičkih milja do ondje, što je otprilike tri-tri i pol sata i ljudi će biti spašeni, što je na kraju i bilo. I sva sreća da smo ih spasili prije mraka, prije pogoršanja vremena, jer je počelo i kišiti, „lampati“, odnosno sijevati, kako mi kažemo u Dalmaciji, povećali su se i valovi, tako da sve je na kraju završilo dobro. Kad smo došli do njihova spasilačkog broda, napravili smo zavjetrinu, predali im ljude koje smo spasili i nastavili smo prema Teksasu.
Prije dvadesetak dana Vaš kolega, također Zadranin, Joško Skoblar je također u Meksičkom zaljevu spasio dvoje Kubanaca. Jeste li se čuli s njime?
- Nisam uspio stupiti u kontakt s kolegom Skoblarom, ali sam o tome čitao i to je stvarno hvale vrijedna akcija.Mi pomorci smatramo da je naša sveta dužnost spasiti ljudski život na moru, jer ljudski život nema cijene.
Podsjećamo, početkom ovoga mjeseca, također u Meksičkom zaljevu, dvoje Kubanaca spasio je brod, kojim je zapovijedao drugi kapetan iz Zadra - Joško Skoblar.
