Suradnja Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije BiH tijekom rada posebno je došla do izražaja za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja", ali do sada je ostala nepoznanica da je masovno trovanje hranom stanovništva bihaćke enklave, koje su u sklopu svih "vojnih aktivnosti" pokušale provesti vlasti tzv. Republike Srpske Krajine uz suglasnost Beograda, osujećeno zahvaljujući hrvatskim obavještajnim podacima.
Nakon sloma srpske paradržave u Hrvatskoj 1995. godine pronađena je dokumentacija iz koje je vidljivo kako je srpska vojska samo nekoliko tjedana ranije na području opkoljenog bihaćkog područja pod kontrolom Armije BiH ubacila najmanje šest kamiona hrane i drugih namirnica zatrovanih biološkim otrovima.
Naime, u brašno su ubacivali otrov koji bi izazivao želučane probleme u trajanju desetak dana. Taj otrov nije smrtonosan, ali bi svakako tko bi jeo tu hranu morao ležati. To i jest bio cilj. Onesposobiti što više vojnika i civila. Sve u pokušaju pripreme terena za vojno zauzimanje Bihaća i susjednih općina koje je kontrolirao 5. korpus Armije BiH srpske snage iz Hrvatske i BiH pokrenule su tajne operacije "Mač" i "Mač 1". Konačan cilj tih operacija bilo je potpuno spajanje tadašnjih "srpskih država", tzv. Republike Srpske Krajine i Republike Srpske.
Mediji su već pisali kako je obavještajni srpski dužnosnik Rade Rašeta u izvješću tadašnjem čelniku kninskih Srba Milanu Martiću do u detalje opisao kako će zatrovana hrana biti ubačena na područje koje je kontrolirala Armija BiH.
Očito se radilo o smišljenoj akciji koju bi provele srpske vojne snage jer je Rašeta u to vrijeme bio pomoćnik vojnog zapovjednika krajinskih Srba Mile Mrkšića. Važnu ulogu u provedbi ovog plana imala je jugoslavenska obavještajna služba koja je uz pomoć uhodanih krijumčara na bojišnici između Bihaćke i Kninske krajine dogovorila prodaju šest kamiona s brašnom, šećerom i drugim proizvodima koji su bili neophodni stanovništvu bihaćke regije koje je već četvrtu godinu živjelo o okruženju.
Zapovjedništvo 5. korpusa je pristalo platiti 2,23 milijuna njemačkih maraka za ovu pošiljku kojoj se nakon predaje vojnim vlastima u Bihaću 13. srpnja 1995. godine gubi svaki trag. Špekulira se da je dio zatrovane hrane završio na crnom tržištu u okruženom Bihaću te da je dio potrošen za potrebe Armije BiH. Mnogi su ulazak zatrovane hrane na ovo područje povezali i s povećanim brojem oboljelih od karcinoma probavnog trakta i drugih bolesti probavnih organa u poslijeratnim godinama, budući da spomenuti otrovi najviše djeluju upravo na te organe.
Međutim, "Večernjakovi" izvori tvrde kako je zahvaljujući hrvatskim obavještajnim službama, planirano trovanje razotkriveno na vrijeme te kako je zapovjedništvo Armije BiH u Bihaću na vrijeme upozoreno pa je i šteta bila minimalna.
