Znanstveni časopis Vaccines (IF 4.4), jedan od časopisa Američkog društva virologa, objavio je iznimno važne rezultate istraživanja znanstvenika hrvatske Specijalne bolnice Sv. Katarina (autori: Primorac D, Brlek P, Matišić V, Molnar V, Vrdoljak K, Zadro R) i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu (autor: Parčina M) u kojoj su analizirali dugotrajnost i učinkovitost stanične imunosti na populaciji od 200 ispitanika https://www.mdpi.com/2076-393X/10/3/442/htm.
Tijekom provođenja studije, ispitanici su bili podijeljeni u četiri različite grupe: ispitanici s prethodnom SARS-CoV-2 infekcijom (grupa 1), ispitanici cijepljeni protiv SARS-CoV-2 (grupa 2), ispitanici koji su prethodno preboljeli COVID-19 te su uz to i cijepljeni (grupa 3) te grupa necijepljenih ispitanika koji nisu preboljeli COVID-19 (grupa 4). Analizom je utvrđeno da ispitanici grupe 4 (oni koji nisu preboljeli COVID-19 te nisu cijepljeni) nemaju razvijenu staničnu imunost, dok su ispitanici grupe 1, 2 i 3 imali izraženu staničnu imunost, što je utvrđeno mjerenjem razine interferona gama – IFNγ, ključnog citokina kojeg proizvode naši limfociti s ciljem kočenja umnažanja virusa.
Rezultati studije pokazuju da stanična imunost, mjerena koncentracijom interferona gama – IFNγ, predstavlja dugotrajnu zaštitu protiv COVID-19 i do 20 mjeseci nakon infekcije i/ili cijepljenja. Utvrđeno je da razina staničnog imuniteta u osoba koje su cijepljene i/ili preboljele COVID-19 ne opada s vremenom. S druge strane, razina stanične imunosti nije se statistički značajno razlikovala u ispitanika koji su preboljeli COVID-19 u usporedbi s cijepljenima jednim od dostupnih cjepiva. Grupa ispitanika koja je preboljela COVID-19 i cijepljena imala je statistički značajno najvišu razinu stanične imunosti. Osim toga, istraživanje je pokazalo da ne postoji razlika u razinama stanične imunosti u muškaraca i žena. Razine antitijela ispitanika kod kojih je prošlo više od 6 mjeseci od kontakta s virusom SARS-COV-2 bile su statistički značajno niže u usporedbi sa skupinom ispitanika kod kojih je prošlo manje od 6 mjeseci. Istovremeno, razina stanične imunosti uvjetovane limfocitima mjerenjem koncentracije interferona gama – IFNγ nije bila uvjetovana vremenom proteklim od infekcije. Važno je napomenuti da je od ukupnog broja ispitanika samo jedan ispitanik bio ponovno inficiran nakon preboljenja COVID-19, dok je ukupno pet cijepljenih ispitanika dobilo infekciju nakon cijepljenja.
Autori napominju da su navedeni podaci istraživanja prikupljeni neposredno prije pojave omikron-soja virusa te da se zbog više od 30 mutacija u proteinu S (engl. spike) ovog soja očekivano pojavio puno veći broj probojnih infekcija i reinfekcija virusom. Ovo istraživanje ukazuje na važnu ulogu stanične imunosti posredovane limfocitima T u dugotrajnoj zaštiti od COVID-19 te se očekuje da će nadolazeća istraživanja u polju stanične imunološke obrane pridonijeti boljem uvidu u imunopatogenezu COVID-19 i javnozdravstveno zbrinjavanje SARS-CoV-2 pandemije. U radu autori naglašavaju da se imunosni odgovor organizma na viruse sastoji od dvije ključne komponente: staničnog i humoralnog imuniteta.
Pojednostavljeno govoreći, humoralnu imunost čine antitijela (protutijela) koja neutraliziraju virus i time sprečavaju njegov ulazak u zdrave stanice. Stanični imunološki odgovor zasniva se na aktivaciji citotoksičnih limfocita T, a u njihovoj aktivaciji sudjeluju i pomoćnički limfociti T. Diferencijacijom citotoksičnih limfocita većim djelom nastaju aktivirani citotoksični limfociti T koji uništavaju stanice inficirane virusom. Manji dio diferencira se u memorijske citotoksične limfocite T čija je uloga ponovna aktivacija citotoksičnih limfocita T nakon ponovnog izlaganja virusnim antigenima. Citotoksični limfociti T prepoznaju stanice inficirane virusom te ih uništavaju lučenjem brojnih enzima i spojeva, poput interferona gama – IFNγ te tako onemogućuju daljnje širenje virusa. Autori ističu da su mjerenje razine interferona gama – IFNγ izvodili u uzorku periferne venske krvi nakon stimulacije limfocita T dijelovima proteina S virusa SARS-CoV-2 metodom ELISA (engl. Enzyme-Linked ImmunoSorbent Assay).
"Zahvaljujem svim kolegama i ispitanicima koji su sudjelovali u ovoj studiji tijekom koje smo dobili važne rezultate koji nam pomažu u razumijevanju odgovora našeg organizma na infekciju virusom SARS-CoV-2. Od početka pandemije upućujem na važnost stanične imunosti, između ostalog uvjetovane i memorijskim stanicama, a za koju smo pokazali da predstavlja ključ dugotrajne zaštite od COVID-19. Sada je postalo očito da utvrđivanje stanične imunosti postaje iznimno značajno ne samo za pojedinca već i za objektivizaciju stanja populacije koja je bila izložena virusu SARS-CoV-2, a sve s ciljem kontrole aktualne pandemije. S druge strane potvrdili smo ono što su primijetili i neki drugi znanstvenici, a to je da se mjerenjem razine protutijela ne može predvidjeti snaga i trajnost stanične imunosti. Tijekom dugotrajnog procesa recenzije našeg rada, nastavili smo istraživanja i do sada smo obradili već više od tisuću ispitanika, no kako je naša upravo objavljena studija rađena prije pojavnosti varijante omikron, naš sljedeći cilj bit će kontinuirano praćenje trajanja učinka stanične imunosti u sve četiri ranije navedene skupine, ali i na nove varijante SARS-CoV-2 poput varijante omikron", kazao je prof. dr. sc. Dragan Primorac.
"Imunološka osobitost većine respiratornih infekcija jest loša indukcija humoralnog imuniteta. Naš znanstveni rad naglašava značaj tih nalaz u svjetlu ove pandemije. Dijagnostička primjena interferon-gama oslobađajućih testova će sve više dobivati na važnosti, i to ne samo u kontekstu respiratornih infekcija već i u okvirima primjene cjepiva. Unatoč složenosti ove pretrage, mi kao liječnici morat ćemo sve više primjenjivati ovakve i slične dijagnostičke alate koji nam dopuštaju na jedinstven i vrlo precizan način izmjeriti jačinu T-staničnog odgovora pojedinca. U samome duhu egzaktne i osobne medicine veselim se daljnjem razvoju ovakvih i sličnih dijagnostičkih metoda koje će u budućnosti davati odgovore o imunološkom statusu pojedinca na cijeli panel respiratornih virusnih i bakterijskih uzročnika, a ne samo na SARS-CoV-2 virus", rekao je doc. dr. sc. Marijo Parčina.
