U teslićkom mjestašcu Plane, na zaravni iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, nalazi se lokalitet Kranjsko groblje. O šumskim radnicima iz Kranja i Slovenije koji su tu pokopani prije dva stoljeća, kada je ovim krajevima harala kuga, priča se prenosi generacijama, piše Večernji list BiH.
Ovaj lokalitet od Teslića je udaljen 24 kilometra. Posjetio sam ga s Mitrom Gačićem iz Banje Luke, koji me je konzultirao preko Ante Tabaka, fotografa iz Teslića. Do mjesta se treba probijati malim, uskim lokalnim putom kako bi se došlo do groblja. Mjesto je mala zaravan, obilježeno samo improviziranim drvenim neuglednim križem na vrhu brda koje dijeli slijev Male i Velike Ukrine.
Primjer suživota
Najstariji mještani sela Plane, među kojima je Vlado Jotanović, prepričavaju da su Slovenci stradali u vrijeme svjetske pošasti - kuge, koja je u to vrijeme harala i ovim krajevima. Vlado je ponosan što je sačuvao ovo groblje da ga nitko nije oskvrnuo, preorao ili uništio. Ovdje se na djelu može vidjeti primjer suživota i dijaloga s pravoslavnima i muslimanima. Moglo se ovo groblje zaboraviti, zanijekati, namjerno prekriti, ali, zahvaljujući dobrim ljudima, bez obzira na naciju i vjeru, ostalo je netaknuto. Kranjci su ovdje imali svoje barake, radilište, tu su boravili, u teslićkim šumama radili po nalogu Austrije i tu se i zarazili kugom. Na mjestu gdje je pokopano 30-ak ili više radnika sada je šuma Vlade Jotanovića. Stari su pričali kako je ovdje bila terenska bolnica zvana “Špitalj”, po čemu se parcela i sada u gruntovnim knjigama vodi kao “Špitaljina”. Ovdje su Slovenci sjekli dugu hrastovu otesanu dasku koja se koristi za izradu bačvi – ispričao je za Srpskainfo Vlado Jotanović, posljednji čuvar uspomene na Kranjce, čije groblje je na njegovu imanju. Vlado je s bratom i susjedima zagovarao da se tzv. Kranjsko groblje obilježi i tako sačuva sjećanje na veliku zarazu koja je harala ovim krajevima i ugasila mnoge živote. U epidemiji kuge, za koju u Čečavi nema pouzdanih podataka, pričaju kako je, osim lokalnog stanovništva, stradao veliki broj radnika iz drugih krajeva, među kojima i Kranjci, pokopani u nekoliko zajedničkih grobnica. I sada se na tom mjestu mogu razaznati dva humka. Vlado Jotanović priča kako mu je otac govorio da je bolnica zapaljena poslije pomora radnika.
Radnici iz Dolenjske
Na mjestu gdje je navodno bila bolnica poslije su izrovani razni metalni predmeti. Prepričava se kako je izvjesni starac Jože Pojata iz Dolenjske kod Novog Mesta pričao da su njegovi preci bili šumski radnici u okolini Teslića. Inače, kuga, jedna od najvećih pošasti u ljudskoj povijesti, proširila se prije više od 200 godina i na teritorij današnje BiH. Bolest se širila poput šumskog požara, a nesretni ljudi nisu ni stizali pokapati preminule. Polagali su ih u zajedničke grobnice, a tijela potom posipali krečom. Kuga je u 18. stoljeću nazvana i crna smrt, jer je za samo jednu noć odnosila čitave obitelji. O tom vremenu svjedoče i groblja u drugim mjestima.
Sa šumskih radilišta u okolini Teslića, gdje su radili nesretni Kranjci, duga se od hrastovine konjima nosila do koturače zvane “Lorban”.
Njezina se trasa i danas može primijetiti. Koturačom se duga spuštala u Kulaše, a zatim uskladištila na splavima, koje su na rijeci Velikoj Ukrini čekale veliki porast vode da bi je prevezle do Save kod Broda.
Duga iz teslićkih šuma bila je poznata u cijeloj austrougarskoj carevini. •
