Zakon koji je donesen prije više od deset godina o uvođenju upravitelja u zgrade u HNŽ-u još nije zaživio. Ovo je samo jedan u nizu projekata kojemu su Mostarci rekli “ne”. Provjerili smo ima li nekih novosti u vezi s ovim zakonom, no, kako doznajemo, certificirani upravitelji postoje, ali građani nisu zainteresirani, piše Večernji list BiH. Još 2006. godine zakon je stupio na snagu, a građani ni nakon jedanaest godina nisu zainteresirani za upravitelje.
Animiranje građana
- Od 2008. godine, kada je donesen pravilnik u kojem je određen način na koji se bira upravitelj, Grad ih je u suradnji sa Županijom izabrao, a godinu nakon toga u Mostaru su već postojali certificirani upravitelji, kazao je Božo Ćorić iz Odjela za društvene djelatnosti grada Mostara. Grad je donio odluku tko može ispunjavati obveze upravitelja, a na osnovi toga Ministarstvo izdaje certifikat i tek nakon toga upravitelji su valjani za obavljanje djelatnosti, objašnjava nam Ćorić.
U razgovoru je kazao i kako je nakon izbora i certificiranja upravitelja Grad krenuo s animiranjem građana i dijeljenjem letaka. Ćorić je kazao kako se na samom početku javilo oko 1100 građana, a od tadašnjih pet certificiranih upravitelja dobivene su informacije kako je potpisano svega oko 200 ugovora.
Podsjetimo, u svim gradovima i općinama HNŽ-a zakon je proveden, osim u Mostaru. Nakon nekog vremena tri upravitelja su odustala, a dva koja su ostala obnovila su certifikate i ostala djelovati i danas.
Održavanje zgrada
Nakon nekog vremena javila su se još dva upravitelja, od kojih je jedan ostao, a drugi odustao, tako da trenutačno u Mostaru postoje tri certificirana upravitelja. - Imamo upravitelje, sad je samo pitanje žele li ih građani ili ne žele, a pokazalo se kako nisu zainteresirani, kazao je. Osim Grada, i upravitelji pokušavaju animirati građane kako bi potpisali ugovore i da se započne s održavanjem zgrada.
Građani bi tvrtki za koju se opredijele plaćali 30 feninga po četvornom metru stambenog prostora, točnije vlasnici stanova od 80 četvornih metara izdvajali bi oko 24 marke mjesečno za održavanje zajedničkih dijelova zgrade poduzeću koje izaberu. Zakon o stvarnim pravima stupio je na snagu 2014. godine i regulira upravljanje i održavanje etažnoga vlasništva, na jedan drugačiji način regulira ovu oblast i tada je Županija kao donositelj morala uskladiti zakon iz 2006. s ovim. - I u ovom trenutku imamo certificirane upravitelje i sada je sve na građanima, žele li ih ili ne, imaju izbor, kazao je Ćorić. Upravitelji bi zapravo bili zaduženi samo za održavanje zajedničkog prostora, čija je ukupna kvadratura manja od ukupne kvadrature stanova i za to bi primali određenu naknadu te rješavali zahtjeve stanara.
