Fotografkinja i uspješna fitness instruktorica, sve je to bila Šibenčanka Dolores Bura (44). Moglo se je svugdje vidjeti i svime se bavila. Aktivni život kakav je vodila nije spriječila ni dijagnoza lupusa, opasne i podmukle autoimune bolesti koja joj je dijagnosticirana u ranoj mladosti, početkom devedesetih.
Na lupus su se nastavili problemi s visokim tlakom, a onda su zbog njega došli problemi s bubrezima pa je na hemodijalizi zadnjih deset godina. No njen život se doslovno preokrenuo preko noći s 1. listopadom prošle godine, kad je doživjela jaki moždani udar. Deset je dana provela u komi, a njene šanse za preživljavanje bile su minimalne.
- Bila sam sama u kući, ništa nisam osjetila, ništa me nije boljelo. Ničeg se ni ne sjećam. Znam samo da su mi rekli da sam pala i probudila sam se u bolnici - kaže Dolores, koja je opet u šibenskoj bolnici.
Naime, sumnja se da je doživjela srčani udar i tek čeka pretrage koje će to i potvrditi. Moždani udar je ostavio posljedice, oduzeti su joj lijeva ruka i desna noga. Donedavno aktivna žena uopće ne može hodati.
U Šibeniku je nakon rastave živjela u obiteljskoj kući s roditeljima. Majka joj je preminula prije petnaestak godina, a otac izgubio bitku s malignom bolesti prije godinu i pol. Kako se o Dolores nitko nije mogao kvalitetno skrbiti nakon moždanog udara, završila je u Cvjetnom domu u svom rodnom gradu.
- Dobri su prema meni. Idu ti meni dani, svaki je težak na svoj način. Naravno da mi je teško prisjetiti se kakav sam bogati društveni život imala još prošle godine, a sad svega toga nema. Slali su me i na Korčulu na rehabilitaciju da počnem hodati i da se dižem, no meni sve to još nije dovoljno. Šibenik je mali grad, nedostaje fizijatara, a moja je velika želja da radim što više s njima - objašnjava nam ova Šibenčanka neuništivog duha.
Iako njene primarne obitelji više nema, uz Dolores su rodbina i prijatelji. Teško joj je održati pozitivan duh bez njihove pomoći.
Želi se vratiti fotografiji
- I rodice iz Šibenika i Splita su mi velika potpora, a prijatelj Renato, kojega znam još iz osnovne škole, odlučio mi je pomoći skupljanjem financijskih sredstava. Zato se odlučio na malu akciju prikupljanja sredstava, koja je sad zaustavljena jer se smatra da novca za prvu ruku ima - dovoljno. Od pokojnog oca imam mirovinu koja je opterećena otplatom kredita - zahvalna je fotografkinja.
Optimistična je oko svog oporavka jer joj se čini da je sve najgore već prošla.
- Jedino želim prohodati i početi se baviti svojom ljubavi, a to je fotografija. Ljubav je za mene bila i ples koji sam obožavala. Sad mi se čini da je prekasno, ali nema veze, samo da se oporavim i da konačno mogu početi samostalno živjeti - zaključila je Dolores, koja se ne predaje čak ni s bolničke postelje.
Ostala je bez oba roditelja
Doloresini roditelji puno su joj pomagali nakon što joj je kao tinejdžerici u 90-ima dijagnosticiran lupus. Majka joj je preminula prije 15-ak godina, a otac je izgubio bitku s malignom bolesti prije godinu i pol dana.
Prijatelji su joj velikog srca
Prijatelj Renato, kojega znam još iz osnovne škole, pomogao mi je skupljati financijsku pomoć.
