Svoja imanja u Sarajevu, koja su ostala nakon što su napustili glavni grad BiH, Srbi sve ćešće prodaju Arapima, piše "EuroBlic".
 
Ukratko, cijene zemljišta čiji su katastarski vlasnici ili nasljednici Srbi u Sarajevu je premašila nebeske visine, a skoro na prste se mogu prebrojati Srbi kojima Arapi još nisu isplatili milijunske novčane iznose za pradjedovinu.
 
Dok se Srbi nekoliko stotina kilometara dalje svađaju oko toga tko je veći domoljub i tko je kome ukrao par stotina glasova, Arapi iz Kuvajta i Saudijske Arabije na nekadašnjoj srpskoj grudi grade nekoliko "Beograda na vodi".
 
Sarajevsko naselje Ilidža, biser ovoga grada s Vrelom Bosne, na kojem je i carevima onomad zastajao dah, danas je preplavljeno arapskim vilama i pismom. U Ilidži, jednom od najvećih sarajevskih naselja, u kojoj je prije rata živjelo većinsko srpsko stanovništvo, danas se na ulici govori uglavnom arapskim i turskim jezikom. Cjenovnici u lokalima su istaknuti na arapskom, bilbordi na tvrtkama - na arapskom.
 
Ne tako davno, zemlja uz Vrelo Bosne i Rimski most iz 16. stoljeća bila je katastarski u vlasništvu Srba.
 
Starosjedioci u Sarajevu, među kojima su i lokalni Bošnjaci, opisuju slikovito da je "srpska zemlja bila tolika da si morao voziti 45 minuta automobilom da je prođeš". Stoljećima srpska - danas je arapska, a ona šačica Srba koji još nisu prodali svoju čeka na odgovarajuću cijenu. Pitanje je dana, jer Arapi nude sve.
 
Uz Ilidžu je i naselje Osijek, mjesto na kojem su sarajevski Srbi prije rata sjekli badnjake. Danas ga zovu Osik, a sve su glasnije priče da se "više od 30.000 vehabija sprema se da nadogradi osnovnu školu", koja je premalena za 2.500 učenika.
 
U šoku su i Sarajlije muslimani, koji tvrde da "ne znaju odakle toliki susjedi", po nekim - mada još nedokazanim tvrdnjama, čak nekoliko desetina tisuća novopečenih Sarajlija koji ni dokumenata BiH nemaju. Dok se mnogi preispituju, na sarajevski aerodrom Butmir slijeće toga dana prvi avion iz Dubaija.
 
Pokušavamo da od Srba koji još nisu prodali pradjedovinu saznamo zašto su se odlučih na posljednji čin koji znači potpuno brisanje.
 
Slaviša Crnogorac jedan je od posljednjih koji čekaju da prodaju zemlju. Njegova je tik uz Rimski most, ali je ne može prodati dok nadležni u općini ne upale zeleno svjetlo. A i to je pitanje dana. Kako kaže, za prodaju svoje rodne grude odlučio se zbog teške ekonomske situacije. Gdje ne može doći do posla ne može ostati ni živjeti.

HZMO poslao važnu obavijest umirovljenicima