Dok se u Hrvatskoj mjesecima vodio “rat” oko usvajanja Istanbulske konvencije (Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji), BiH je istu ratificirala među prvima u Europi, točnije 7. studenoga 2013. Pet godina poslije, o primjeni Konvencije malo se zna pa se s pravom postavlja pitanje koliko su ispunjeni njezini ciljevi, tj. je li osigurala zaštitu žrtava i što je donijela, piše Večernji list BiH.
Nepotpuni podaci
U skladu s obvezama preuzetim ratificiranjem, Vijeće ministara BiH je 2015. donijelo odluku o usvajanju okvirne strategije za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u BiH za razdoblje 2015. - 2018. Agencija za ravnopravnost spolova BiH zadužena je godišnje izvještavati VM BiH o provedbi okvirne strategije. Izvješće o realizaciji Istanbulske konvencije za prošlu godinu Večernjak ima u posjedu te donosimo koliko se ona provodi u BiH. U prošloj godini u BiH je zabilježen ograničen napredak u postizanju planiranih ciljeva i mjera. Neravnopravnost spolova u društvu i diskriminacija prepoznati su kao glavni uzročnici rodno zasnovanog nasilja. Statistički pokazatelji o nasilju u obitelji u BiH za 2017. nisu potpuni, tako da u izvješću nije moguće prezentirati potpuno empirijsko stanje i precizno opisati trendove. Naime, u trenutku izrade izvješća statistike o nasilju u obitelji u FBiH za 2017. nisu bile dostupne jer će podaci biti obrađeni tek u 2018. U RS-u resorno ministarstvo obrađuje i dva puta godišnje objavljuje podatke po subjektima zaštite, što omogućuje usporedbu stanja nasilja u obitelji u RS-u u 2016. i 2017. Uspoređujući stanje iz prve polovine 2016. i stanje iz prve polovine 2017., vidljivo je da je broj prijava nasilja u obitelji, zaprimljenih u MUP-u RS-a, ostao nepromijenjen (514); u broju izvješća dostavljenih tužiteljstvu bilježimo značajno povećanje od 70%; struktura počinitelja je ostala približno ista (oko 92% počinitelja su muškarci); broj žrtava se smanjio za oko 4% (s 581 na 562); struktura žrtava ostala je približno ista - 80% su žrtve nasilja na osnovi spola, dok su 20% slučajevi nasilja oca nad sinom (i obrnuto), odnosno majke nad kćeri (i obrnuto). Prema vrsti nasilja, u prijavljenim slučajevima i dalje prednjači fizičko nasilje; udio fizičkog nasilja smanjio se za 6%; udio psihičkog nasilja povećao se za gotovo 10%; broj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ostao je nepromijenjen (238); broj riješenih zahtjeva u izvještajnom razdoblju je smanjen za oko 17%; broj izrečenih prekršajnih sankcija manji je za 5%; udio kazni upozorenja - uvjetnih kazni za počinitelje nasilja povećao se s 19% na 36%. Broj izrečenih zaštitnih mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana je povećan, ali je i dalje izuzetno nizak (izrečen u samo 2% slučajeva).
Sigurne kuće
Postojeći kapaciteti sigurnih kuća u BiH su sedam puta manji od standarda propisanog Konvencijom, a financiranje privremenog zbrinjavanja žrtava nasilja u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge obitelji, još uvijek nije u potpunosti riješeno. Sudeći prema podacima iz izvješća, Istanbulska konvencija nije puno pomogla bh. ženama.
