Kada su Dragica i Goran Plauc, Tuzlaci s njemačkom adresom, nedavno pročitali vijest u medijima koja je stigla iz austrijskog Graza da se 42-godišnja Srbijanka bacila s trećeg kata zgrade s petogodišnjom kćeri, osim ovom tragedijom, bili su šokirani i ostatkom teksta. Naime, bračni par Plauc je iz te vijesti saznao da nesretna žena ima i dvojicu sinova blizanaca koji se zovu Zoran P. i Dragan P., baš kao i sinovi Dragice i Gorana Plauca za kojima oni tragaju još od 1993. godine kada je ovom bračnom paru u Kliničkom centru Univerziteta u Tuzli rečeno da su njihovi sinovi preminuli nekoliko sati nakon rođenja. No, oni u to nisu vjerovali i tragali su za njima, objavljeno je nedavno u priči 24 sata. Kako nije bilo ni tragova da su pokopani na tuzlanskom groblju, u bh. javnosti se po tko zna koji put otvorila priča o krađi beba i nestalima.
Novi sustav podataka
Podsjetimo, prema nekim podacima, u FBiH godišnje se prosječno prijavi nestanak oko 100 osoba, od kojih je više od 70 djece. Ovaj podatak nitko ne želi i službeno potvrditi. Koliko je ukupno nestalih u poslijeratnom razdoblju u BiH, nitko u ovom trenutku ne može reći. Prema saznanjima koje je objavio Večernji list FUP se koristi jedinstvenom elektroničkom bazom podataka o nestalima. Ali, odgovara li taj broj uistinu broju nestalih, iz FUP-a ne mogu potvrditi. Prije nešto više od dvije godine FUP primjenjuje novi sustav podataka, a čine ga podaci prikupljeni iz FBiH te od Interpola koji se odnose na nestanke osoba vezanih uz BiH. Problem je jer nema jedinstvene baze. U BiH još nije zaživio ni europski telefonski broj za nestalu djecu 116000, na koji se svakodnevno zaprime deseci poziva. Jedan od najpoznatijih slučajeva nestanka u BiH i jedna od najvećih potraga bila je ona za Ratkom Makarićem (3). Dječak je nestao 16. srpnja 2007. u RS. Prije dvije godine pronađeni su dijelovi kostiju i lubanja, a DNK analizom potvrđeno je da se radi o Ratku. U slučajevima nestalih beba iz rodilišta u Srbiji, istrage su pokazale da roditelji u skoro 99 posto slučajeva nisu vidjeli dijete, identificirali, ili ga pokopali.
Kupili ga na kredit
Ni europske zemlje nisu imune na krađu beba. Tako se u Španjolskoj klupko počelo odmotavati otprilike prije dvije godine kada je odvjetnik iz Valencije ispričao da mu je otac na samrti priopćio kako je kupljen, pa i to da i njegov najbolji prijatelj ima istu sudbinu. Otac mu je objasnio gdje su računi i papiri. Sve je objavio na TV. Posebno se iznenadio kad je pronašao da je kupljen na kredit. U kupoprodaju djece upletene su mnoge bolnice, prihvatilišta bogatih dama za samohrane majke, a svima je zajedničko da su nekima oduzimali djecu silom, dok su drugima govorili da su im djeca umrla. Trenutačno je tisuću slučajeva na sudu.
