U općinama Lepeničke doline, Fojnici, Kreševu i Kiseljaku ovih se dana obilježava 30. godišnjica osnutka Brigade HVO-a "Josip ban Jelačić", postrojbe koja je imala više od sedam tisuća pripadnika i koja je najzaslužnija za opstanak Hrvata u ovom dijelu središnje Bosne. Iako su među pripadnicima Brigade, koja je prvi put postrojena na jučerašnji dan prije 30 godina, 20. prosinca '92., bili i brojni Travničani, Kakanjci, Varešani i Sarajlije, njezinu okosnicu činili su pripadnici iz Fojnice, Kreševa i Kiseljaka, u kojemu je bilo i sjedište Brigade.

Kiseljak opstao u ratu
Među mnogim pripadnicima HVO-a iz Kiseljaka koji su u obranu ovog dijela središnje Bosne, a kasnije i drugih krajeva BiH i Hrvatske išli srcem, lišeni bilo kakvih kalkulacija o mogućim pravima koja bi mogli imati nakon rata, su petorica Galića - otac Vinko i četvorica sinova - Stipica, Blažan, Mirko i Ivan. - Prvi se oružanim snagama hrvatskog naroda pridružio sad već pokojni brat Stipica koji je preminuo prije nekoliko godina od teške bolesti. Stipica je među prvima, dok HVO službeno nije ni bio osnovan, išao na obuku u Krvavice, prošao je sva ratišta u središnjoj Bosni od Jajca, Travnika, Novog Travnika do Kupresa i Mrkonjić Grada, a kasnije i u Hrvatskoj. Bio je pripadnik 3. GB Jastrebovi, Vojske Federacije BiH te kasnije Oružanih snaga sve do smrti 2015. godine - opisao nam je dio bogatog vojničkog iskustva svojega brata Stipice Ivan Galić. Obitelj koja je dala čak pet hrvatskih branitelja doživjela je progon iz rodnog Bilalovca, a tom je prilikom otac Vinko sa suprugom Antonijom i najmlađim sinom Josipom, koji je tada imao 12 godina, zarobljen. - Majka i brat su pušteni ubrzo, a otac je ostao cijelo vrijeme u Bilalovcu, gdje je maltretiran na različite načine, više puta premlaćivan, često do neprepoznatljivosti, sve do razmjene u listopadu '93. - prenio nam je jedno od najbolnijih iskustava svoje obitelji Ivan Galić. Dok je Armija RBiH zauzimala Bilalovac, u siječnju 1993. godine, njegov brat Blažan je kao pripadnik HVO-a sudjelovao u akcijama obrane Travnika od srpskog agresora. Ovaj podatak, smatra Ivan, na dobar način ilustrira svu težinu trenutka u kojem su se našli Hrvati središnje Bosne koji su, iako najmalobrojniji, morali voditi bitke na više bojišnica i protiv više agresora - srpskog i muslimanskog, često i istodobno.

Da istina o težini trenutka u kojem su se našli Hrvati Lepeničke doline, ali i o stradanjima koja su prošli pripadnici ovog naroda teško dopire do javnosti, potvrđuje i jedan od zapovjednika Brigade Mario Bradara te prvi zapovjednik Općinskog stožera obrane u Kiseljaku Tomislav Trutina. - Mi smo nadljudskim naporima, dobrom organizacijom i uz nesebičnu žrtvu hrvatskih branitelja, kojih je više od 400 poginulo, uspjeli opstati u središnjoj Bosni, mimo svih očekivanja, procjena vojnih stratega i brojnih planova koji su kovani u Sarajevu, kao i nekim svjetskim centrima moći - kaže Bradara. - Mi smo u Kiseljaku izveli čudo zahvaljujući ponajviše nama samima, našoj hrabrosti i umijeću balansiranja u naizgled bezizlaznim situacijama. Mnogi nam nikad neće oprostiti što smo ovdje opstali jer, da ćemo to uspjeti, nitko se nije nadao niti je u to vjerovao - zaključuje Trutina priču o vojnom organiziranju Hrvata u Kiseljaku i goloj borbi za opstanak najprije sa srpskim agresorom, a potom i Armijom RBiH koja je izgubljene teritorije u istočnoj pokušala nadoknaditi u središnjoj Bosni, uz ratne pokliče: "Tekbir" i "Allahu Ekber". Dio plana koji se odnosi na Kiseljak nikad nije realiziran zahvaljujući upravo HVO-u i njegovim pripadnicima koji su nesebično stali u obranu svojeg naroda te tako, da se zaključiti, sačuvali i BiH.

Priča za film
A to čudo obrane izveli su najprije obični ljudi poput Galića, ljudi koji su danas zaboravljeni od svih. - Nas petorica - otac, trojica braće i ja bili smo aktivni sudionici Domovinskog rata kao pripadnici HVO-a, dali smo sebe braneći svoj dom i narod, ne očekujući ništa. Ono što nas danas boli je odnos prema nama, kao i svim ostalim običnim pripadnicima HVO-a koji teško dolaze do bilo kakvih prava. Moj otac, koji je 100-postotni invalid i jedan od svjedoka obrane na suđenju Tihomiru Blaškiću, nakon rata je došao u Policijsku postaju Kiseljak kako bi i ondje dao iskaz. Tu je sreo jednoga od onih koji su ga tijekom zarobljeništva premlaćivali. Bez ikakvih prepreka dobio je posao u policiji. Otac se samo okrenuo i otišao - kazuje nam Ivan kojeg, poput njegova oca i braće, boli nepravda prema svakom pripadniku HVO-a koji je časno branio svoju obitelj, narod, kao i domovinu BiH koja ih danas gleda kao agresore, uskraćujući im mnoga prava koja uživaju oni koji su Kiseljak mjesecima držali u okruženju, zarobili njegova oca i protjerali iz obiteljske kuće u Bilalovcu. Galići su se vratili u Bilalovac nakon rata, ondje i danas žive, a s mještanima Bošnjacima, kažu, nemaju problema. Priča o petorici Galića koja su srcem išla braniti svoje domove i narod možda i najbolje oslikava tragediju Hrvata središnje Bosne koji nisu žalili svoje živote ni dijelove tijela, krvareći za svoj narod i domovinu BiH koja ih je "nagradila" maćehinskim odnosom, proglašavajući ih "krivima" jer su poremetili planove svjetskih moćnika, ostali "svoji na svome", ali i sačuvali BiH u koju se isti oni kojima je HVO agresor danas zaklinju. Dio je ovo monografije o ustroju postrojbi HVO-a koja bi svjetlo dana trebala ugledati iduće godine, a na čijoj pripremi radi tim od nekoliko novinara iz različitih krajeva BiH - od Hercegovine, preko središnje Bosne do Posavine.

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće