Blagdan Sv. Martina, zaštitnika vinograda i vinogradara, jedan je od najželjnije čekanih i najveselijih blagdana u našim krajevima, zbog stoljetne tradicije da se baš na taj dan održava ceremonija krštenja mladog vina, koja ne prolazi bez dobre kapljice i bogate trpeze.
Slavi se u čast rimskog viteza iz pokrajine Savarije, u današnjoj Mađarskoj, koji je bio poznat kao blag i milosrdan čovjek. Završio je vojnu službu, no zaredio se i godinama djelovao u samostanu u Galiji, u Poitiersu, nakon čega je izabran za biskupa Toursa. Posvećen je 370. godine. Pokopan je 11. studenog 397 godine, što je dan koji se slabi kao njegov spomendan.
Legenda kaže da je bio veliki ljubitelj vina te vinogradar, što ga je potaknulo da uvede običaj krštenja mošta. Legenda također kaže da se protivio tome da postane biskup, pa se pred samim imenovanjem sakrio među guskama, no one su ga izdale svojim graktanjem. Tako je postao biskup, dok se u mnogim krajevima na Sv. Martina i danas tradicionalno jede guska s mlincima.
'Jesti, piti i veseli biti' glavni je moto Martinja u većini hrvatskih krajeva, a posebno se njime ponose u Općini Sveti Martin na Muri, koja je ove godine od Vlade dobila rješenje 'o značenju proslave i obilježavanja blagdana Svetog Martina biskupa, odnosno Martinja', čime je, zapravo, proslava dobila status nematerijalnog kulturnog dobra.
Naime, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, koja gaje narodni običaj Martina, pa se 'obični' ljudi odijevaju u biskupe i pjesmicama i pošalicama kao biškupi zabavljaju krsteći mošt, u Svetom Martinu na Muri održava se vjerski običaj u kojem župnik, ili drugi svećenik, pa i biskup, u vrijeme Martinja, blagoslivlja mlado vino. Nakon toga 'narodni biškup Martin' obavlja ceremoniju krštenja mošta u vino.
Inače, Martinje se češće slavi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a Zagorci su od toga napravili pravu malu filozofiju, pa se u ceremoniji krštenja mošta moraju naći domaćin, stoloravnatelj, vinotoča, gospon sudac, kumovi mošta te biskup sa svojom svitom. Ako trebate opravdanje za odlazak na feštu, treba reći da se u vinu nalaze mnogi vitamini i minerali koji su važni za organizam.
Kakve veze s Martinjem ima pečena guska? Martinje je danas blagdan za vrijeme kojega slavimo plodove zemlje i u većini se krajeva, u skladu s običajima i tradicijom, za slavlje peče guska, a tijekom slavlja “krsti” mlado vino. Postoje brojna tumačenja zašto se na blagdan Svetog Martina priprema pečena guska, a najraširenije je ono prema kojem su guske svojim glasanjem odale sveca koji se sakrio u njihovu nastambu pred narodom koji ga je odlučio postaviti na biskupsku stolicu. U kontinentalnoj Hrvatskoj, uz pečenu gusku priređivali su se i mlinci, a od iznutrica se kuhala juha.
Još nekoliko zanimljivih činjenica:
- Ime Martin dobio je po bogu Marsu, rimskom bogu rata, odnosno njegovo ime je umanjenica od tog božanskog imena
- Martinovi roditelji smatrali su kršćanstvo sektom, ali njega je privlačilo te ga je s vremenom prihvatio. Čak se zaredio za egzorcista, a biskup je postao 370.godine. Smatrali su ga najvećim francuskim biskupom
- Mnogi su ga željeli za zaštitnika jer je kritizirao imućne i pomagao siromašnima, pa je osim zaštitnika vinara i vinograda, postao zaštitnikom vojnika, konjanika, gostioničara, liječenih alkoholičara, hotelijera, gusaka, uzgajivača konja, švicarske papinske garde i Francuske
- Sveti Martin zaštitnik je i nekih mjesta u Hrvatskoj: Belog Manastira, Virja i Čepinskih Martinaca
- U narodnom vjerovanju, Martinje označava kraj jeseni i početak zime jer su svi radovi u poljima gotovi. U Srednjem vijeku je 11. studeni u cijeloj Europi bio sajamski dan i tad su završavali mnogi ugovori, vraćali su se dugovi, plaćao porez i slično
