- Novinar Pejo Gašparević, Domaljevčanin sa splitskom adresom, svojim napisima afirmira pozitivne vrijednosti posavskoga podneblja i istodobno od zaborava spašava ugledne osobe Bosanske Posavine, osobito iz rodnog Domaljevca. Među njima je svakako i Roko Pušeljić. Izložba stvaralaštva domlječkog Štitarca i štitarskog Domlječanina Roka Pušeljića (pola života živio i u Štitaru), nakon predstavljanja slika i rukopisa u njegovu Domaljevcu, nastavlja život predstavljanjem i u Štitaru, gdje je živio gotovo pola života i gdje je pokopan. Kulturni produkt koji se rađa u srcu, mašti i umu, kultura koja hrani dušu preselila se tako i preko Save, a kako sve budno motri Društveno-kulturna platforma za B. Posavinu na čelu s Ilijom Gubercem, taj će kulturni događaj biti uskoro organiziran i u Zagrebu, obećao je Guberac.
Dvoobalni čovjek
Takav ritam izložbi ostavštine Roka Pušeljića ilustrira njegov domlječko-štitarski identitet, ali izložbom u Zagrebu ujedno se šalje i poruka kako njegovo stvaralaštvo nadilazi lokalne okvire i svojim potencijalom izaziva pozornost i izvan štitarsko-domlječkog zavičaja.
- Ozračje je bilo izvanredno, odlična posjećenost, što govori o odnosu zajednice prema Roku Pušeljiću. Jako me veseli što ćemo, nakon Slavonije, doći s predstavljanjem ovog velikana posavskoga kraja i do Zagreba. Umijemo se i mi iz Posavine afirmirati i izvan zavičaja i to treba raditi, treba se otvarati na sve moguće strane i to je ono što me pokreće te moram priznati da imam odlične suradnike. Među njima su kolega Ante Pranjkić, urednik HRT-a, koji je napravio reportažni zapis - kazao je Gašparević. Na promociji su bili i Domaljevčani, dakle, izložba mi je dala novu motivaciju da se još više angažiram. Posjetili smo župnika Pavla Madžarevića koji je također podrijetlom Domaljevčanin, da se čak organizira simpozij o Roku jer toliko je stvorio, što u pisanoj riječi, što u slikama, da je sve teško predstaviti u jednoj izložbi jer je on neotkrivena veličina - kaže Gašparević.
Gašparević iz velikog opusa Pušeljićevih zapisa i slika izdvaja dojmove o opisivanju Domaljevca.
- Kad on piše o svom ognjištu, gdje je rođen, s pogledom kuća u Rasti na Blato, onda opisuje kako je to Blato, koje je sada zona poduzetništva, bilo izvor života. Vladala je teška neimaština. Ljudi su lovili ribu i te plodove iz blata te se hranili. To, dakle, nije priča o njegovoj rodnoj kući, to je priča o Domaljevcu. Isto tako, kad piše o svojoj trstenici, o svom kućaru u Štitaru, to nije priča o njemu, to je priča o Štitarcima. Tako interpretiram njegovo djelo, ali sad vidimo da ono ima i svoje šire pipke. Ono baca i dalje njegove slike, s motivima biblijskim, s motivima prirode. To su izvanredne slike is kojih se iščitava da on nije nikakav lokalni čovjek, nego je duboko promišljao o velikim temama. Njegova Isusova posljednja večera je briljantna, možda meni najdraža slika s religioznim motivom, a njegova slika trstenice u kojoj je on živio u Štitaru, po meni, njegovo najbolje djelo - objašnjava Gašparević.
Posavsko narječje
Najvažnije je da je, pišući o sebi, Pušeljić pisao o nama. Kad piše o svojoj obitelji, o svojoj biografiji, to je pisanje o nama. On je dvoobalni čovjek s dvostrukim identitetom, naizgled samo čovjek lokalnih okvira jer je itekako razmišljao u širim slikama kad je opisivao svoj odlazak u Split i Dalmaciju kod sina Marka. Dakle, posjedovao je šira znanja, ali i neosporni talent da svoje misli pretoči u zapise i na slikarsko platno.
- Roko Pušeljić preteča je lingvista jer u svojim zapisima on kaže: "Ja pišem posavskim narječjem". Kao što čakavci, štokavci ili kajkavci imaju svoje, sad možemo reći da i Posavci imaju svoje - posavsko narječje. To je jako bitno za njega. To govori s gledišta lingvista. On je, dakle, čovjek koji je ostavio mnogo traga za učvršćivanje identiteta Posavca i našeg zavičaja. U tijeku su aktivnosti za izdavanje prve knjige Roka Pušeljića. U Zagrebu će se izdati, otkrio nam je Gašparević, inače Domaljevčanin sa splitskom adresom.
