Lokalni izbori u mnogim zemljama nisu pitanje nacionalnog interesa, ali to u državi kakva je Bosna i Hercegovina nije slučaj. U mnogim od 79 gradova i općina u Federaciji i 63 u Republici Srpskoj vodit će se bitka ne samo za stranačku već i za nacionalnu prevagu, piše Večernji list BiH.
Blokovi “za” i “protiv”
Zato i odluke o koalicijama za izbore u 64 općinska i 15 gradskih vijeća u Federaciji, 56 skupština općina i sedam skupština gradova u RS-u, 120 načelnika općina i 22 gradonačelnika u Bosni i Hercegovini i Skupštinu Distrikta Brčko BiH treba promatrati u širem kontekstu. Hrvatske stranke napravile su očekivan potez i odlučile se na zajedničke kandidate za načelnike i gradonačelnike svugdje tamo gdje Hrvatima prijeti majorizacija i gdje bi podjela glasova ugrozila izglede za pobjedu. Desetak je lokalnih zajednica gdje za tim nije bilo potrebe i gdje će se voditi borba za naklonost birača i među strankama s hrvatskim predznakom. Zajednički nastup HDZ-a BiH i HDZ-a 1990., kao dviju vodećih nacionalnih stranaka, izostao je u tridesetak općina i gradova kada su u pitanju izbori za lokalne parlamente. Negdje je to rezultat dogovora i procjene da se tako može osigurati više vijećničkih mandata, a negdje, pak, nepremostivih razlika između lokalnih odbora ovih stranaka. Ipak, moglo bi se reći da su hrvatske stranke ovog puta pokazale značajnu dozu nacionalne svijesti i odlučile potisnuti svoje političke razlike u drugi plan. To je posebno važno za lokalne zajednice u središnjoj Bosni te prostorima gdje su Hrvati u izraženoj manjini. Ključni test ipak će biti dogovor o zajedničkom nastupu na izborima u Gradu Mostaru.
To je jedno od mjesta gdje će se glasovanje vjerojatno svesti na nacionalni popis stanovništva jer su gotovo sve bošnjačke, formalno desne i lijeve stranke, već dogovorile zajednički nastup. Isti je slučaj i sa Srebrenicom, gdje se Bošnjaci bore za premoć sa Srbima. Takozvani probosanski blok, koji predvodi SDA, funkcionira i u mnogim drugim nacionalno mješovitim općinama i gradovima, i to kroz formalne koalicije ili prešutne dogovore o potpori kandidatima jedne od stranaka. Uz marginalne Stranku za BiH i BPS Sefera Halilovića, SDA je u ovu priču uvukao i dijelove navodne “ljevice”, a to su Komšićev DF i odcijepljene frakcije SDP-a (SD Envera Bijedića i SPD, iza kojeg stoji Zlatko Lagumdžija). Nakon što su svojevrsnim pučem u stranci ponovno preuzeli Građanski savez, njima su se pridružili i radikalni Reuf Bajrović i Emir Suljagić. Ponegdje je u ovu priču uvučen i Radončićev SBB, kao u Srebrenici i Mostaru.
Važnost za Bošnjake
Za SDA je jednako važno imati ove navodno građanske stranke uz sebe i u borbi za vlast u većinski bošnjačkim gradovima koji su za njih itekako važni, poput Sarajeva, Tuzle, Zenice i Bihaća. Tako pokušavaju umanjiti izglede SDP-a i Naše stranke da očuvaju vlast u Tuzli ili da u suradnji s Konakovićevim NiP-om osvoje vlast u sarajevskim općinama, a time i dođu u poziciju birati gradonačelnika. SDP i NS zajedno idu i na izbore u Mostaru, iako svjesni da su im izgledi za uspjeh vrlo mali. Što se tiče srpskih stranaka, one su nacionalni dogovor postigle za Srebrenicu, a nagovijestile su i mogućnost zajedničke potpore srpskim kandidatima u Mostaru. U većini gradova i općina u RS-u već je izvjesna pobjeda kandidata SNSD-a, kao i prevlast u lokalnim parlamentima, samostalno ili uz potporu njihovih tradicionalnih koalicijskih partnera. SDS i PDP sve su snage koncentrirali na Banju Luku, Trebinje i Istočno Sarajevo, vjerujući da bar u jednom od tih gradova mogu pobijediti SNSD i tako izbjeći potpuni fijasko na predstojećim lokalnim izborima. •
