Navršilo se punih 19 godina otkako je u Parizu svečano potpisan Daytonski mirovni sporazum, dogovor zahvaljujući kojem je uspostavljen mir u Bosni i Hercegovini, ali mnoga pitanja unutarnjeg funkcioniranja ove zemlje do danas nisu riješena. To je generalno ono oko čega se svihovih godina slažu svi koji govore o značaju i ulozi Daytonskog sporazuma.
Na mirovni sporazum kojeg su kreirali Amerikanci, a podržao ostatak međunarodne zajednice, danas se različito gleda u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Srbi koji su se svojedobno najviše protivili potpisivanju Daytona, a posebno odredbama koje su se odnosile na teritorijalno razgraničenje i ovlasti države, danas su najveći zagovornici poštivanja „slova Daytona“. Sve političke opcije u Republici Srpskoj, bez izuzetka, slažu se u stavu da Daytonski sporazum i njegov Aneks IV (Ustav BiH) moraju ostati jedina osnova uređenja odnosa između dva entiteta i tri konstitutivna naroda u BiH. Upravo iz daytonskog ustava RS crpi golemu autonomiju koja se svakodnevno demonstrira u političkom životu BiH. Kakav je stav RS-a prema Daytonskom sporazumu, govori i to što se datum parafiranja tog dokumenta, 21. studenog, obilježava kao entitetski praznik.
S druge strane, među Bošnjacima, a posebno među Hrvatima, Daytonski sporazum se doživljava prilično negativno. Priznaje mu se tek činjenica da je zaustavio rat i stradanje. Njegova ustavna rješenja i jedni i drugi smatraju lošima. Za Bošnjake je i danas najspornije što je Dayton legalizirao Republiku Srpsku u postojećem obliku i organizaciji i što nije osigurao normalno funkcioniranje države. Kakav je danas odnos Bošnjaka prema Daytonu najbolje pokazuju najave prosvjednih okupljanja danas u Bihaću i nekolicini drugih gradova, iza kojih, istini za volju, stoje nevladine organizacije.
Najmanje zadovoljni Daytonskim sporazumom i njegovim odredbama su bosanskohercegovački Hrvati, jer upozoravaju da je nametnuo neodrživu asimetriju kroz formulu „tri naroda, a dva entiteta“. Daytonske odredbe poslužile su i za neka kasnija rješenja koja su Hrvati doživjeli kao dodatno obespravljivanje. Zbog toga je i logično što su danas najveći zagovornici ustavnih reformi u BiH upravo hrvatski politički predstavnici.
Usprkos svemu, Daytonski sporazum je uspio nadživjeti skoro sve aktivne sudionike u njegovom stvaranju i potpisivanju. Franjo Tuđman, Alina Izetbegović, Slobodan Milošević, ali i „otac“ Daytona, Richard Holbrooke, odavno nisu među živima, a sporazum će iduće godine obilježiti dva puna desetljeća.
