Hercegovački franjevac, pjesnik, esejist, putopisac, dramski pisac, antologičar fra Šimun Šito Ćorić autor je upravo objavljenog mjuzikla u kojem više od stotinu sudionika, profesionalaca i amatera dočarava jedno od najtežih povijesnih razdoblja hrvatskog naroda čije se posljedice osjećaju i danas. Radi se o vremenu Osmanskog carstva i zla koje je pogodilo ovaj narod koji fra Šito, višegodišnji prvi čovjek Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, opisuje najtežim potresom. Za Večernji list BiH govorio je o svom novom djelu koje je izazvalo veliko zanimanje javnosti.
Večernji list: Ove je godine vaš mjuzikl “Kad su šutjela zvona” stavilo na svoj repertoar Hrvatsko kazalište u Švicarskoj, a sada su ga kao TV film objavili Hercegovačka franjevačka provincija, Mostar i HKM Solothurn u Švicarskoj. Predstavite nam u nekoliko rečenica taj neobični uradak za koji ste vi pisali tekst i glazbu.
- Ovo djelo provodi nas kroz povijest, ali poglavito kroz mučenička vremena hrvatskog naroda i Katoličke Crkve kroz četiri, pet stoljeća turske okupacije i zuluma na hrvatskim etničkim prostorima. Ovaj TV film također je sa svojim na dosta mjesta rijetko poznatim sadržajem - vrlo odgojan i aktualan, posebice u ovim vremenima, nažalost, i dalje podaničkog stanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Večernji list: Tko sve sudjeluje u ovom glazbeno-literarnom i povijesnom djelu?
- Mjuzikl “Kad su šutjela zvona” okupio je više od stotinu sudionica i sudionika, amatera i profesionalaca s područja glazbe, glume, plesa i filma, kako iz Švicarske tako i iz domovine. Od imena glazbenika tu nalazimo i ona kao što su Mate Bulić, Ana Badrov, don Dragan Filipović, Dražen Žanko, Frane Vugdelija, Magdalena Koštroman, Matej Mudrovčić, Tino Mostak i mnogi drugi. Glazbene aranžmane potpisuje nekoliko aranžera, tekst i glazbu fra Šito, a videomajstorije videostudio Lučko u Zagrebu.
Večernji list: Što vas je najviše potaknulo na jedno takvo djelo?
- Ponajprije moje stalno zanimanje za sudbinu našeg naroda, posebice za onu dugu najmučniju prošlost kroz četiri-pet stoljeća pod turskom vladavinom i zulumom te s posljedicama koje i danas traju. A hrvatski narod, povijesno gledano, jedini njeguje i čuva tradiciju na nekadašnju državnost Bosne i Huma. Tursko osvajanje tih dviju pokrajina raskomadalo je i razorilo etničko, teritorijalno i kulturno jedinstvo hrvatskog naroda. Bio je to najžešći potres koji je ikad snašao hrvatski narod, a koji se u BiH, eto, osjeća i danas. Bošnjaci i Turska trebali bi biti svjesni da su tom osmanskom okupacijom učinili genocid i nanijeli najveću povijesnu štetu hrvatskom narodu, a ne zaboravljati i one stotine tisuća Bošnjaka koji su našli utočište u RH za vrijeme posljednjeg rata i sve druge hrvatske pomoći. A onda u tom sklopu činjenica da na tim hrvatskim područjima pod turskom okupacijom 398 godina nisu smjela zvoniti zvona, uz jedan iznimno zanimljiv događaj vezano za to.
Večernji list: ”Kad su šutjela zvona” prikazan je na RTV HB i na televizijskom i u radijskom programu, a evo najave i za puštanje na Radiju Mir Međugorje. Izgleda da su reakcije vrlo dobre.
- Iznenađen sam pozitivnim reakcijama. Eto, čujem da taj film čeka na red da bude prikazan i na Laudato TV-u, a ono što me posebno ugodno iznenadilo jest da se javljaju svaki dan škole s hrvatskim programima i župe tražeći i najavljujući da ga prikažu. Djelo je uistinu odgojno i aktualno.
Večernji list: Ovo je djelo nastalo u spomen ovogodišnjih velikih nadnevaka osnutka samostalne Hercegovačke franjevačke provincije, 170. i 130. obljetnice.
- Sve se nenadano složilo čudom Božjim ove godine. Mi smo počeli raditi na ovom mjuziklu prije četiri godine, ja i prije, a onda nas je zaustavila epidemija. Pa i Mate Bulić je snimio svoju numeru prije korone, posljednju prije svoje teške bolesti koja ga nije slomila. Onda sam se sjetio da je baš 2022. 170. i 130. obljetnica uspostave samostalne Hercegovačke franjevačke kustodije, pa Provincije koja je dotad bila pod Bosnom. Jest, u meni je malo proradio i lokalni patriotizam, ali i ponos na našu provinciju, pa sam mjuzikl posvetio tom velikom nadnevku. Toliko da na njega podsjetim jer ga se ističe rijetko - čak ni ove jubilarne godine. •
