Zagrebu je nova bolnica prijeko potrebna. Prije svega zbog općeg razvitka zdravstvene djelatnosti. Današnje su bolnice skučene, njihova zastarjela građevinska struktura nije prikladna za suvremenu opremu i tehnologiju, a potrebno je i više bolničkih prostora.
Znali smo da ne bu niš...
Tim su rečenicama u veljači 1982. u članku s naslovom “Bolnica sve bliže” u Večernjem listu najavljeni planovi početka projekta gradnje nikada dovršene Sveučilišne bolnice Blato. Deset godina poslije, 1992., izvještavalo se o ideji dr. Jelene Vugrinčić da na derutnom kompleksu niknu zagrebačke toplice. U idućem desetljeću, 2005., tadašnji pročelnik Ureda za zdravstvo Zvonimir Šoštar za Večernjak je izjavio kako nema nikakvog razloga da radovi dovršetka gradnje bolnice ne počnu do sljedeće jeseni, a sve smo to pronašli u našoj digitaliziranoj arhivi.
U ponedjeljak će se navršiti 40. obljetnica otkako su Zagrepčani na referendumu izglasali kako će od 1. siječnja 1983. “samodoprinosom radnih ljudi” u idućih pet godina izdvajati 1,5 posto osobnih dohodaka i drugih primanja za gradnju bolnice. Poslije isteka petogodišnjeg roka izglasan je i drugi samodoprinos pa je tako više od 400.000 zaposlenih u deset godina za gradnju bolnice koja do danas nije sagrađena uplatilo više od 160 milijuna eura. Mnogi od njih danas više nisu među živima, drugi su u mirovini i dobro se sjećaju tih dana. Među njima je i umirovljenica Mira iz Utrina.
– Nije mi bio problem izdvajati. Radovala sam se što će prva bolnica u Novom Zagrebu ujedno biti i najbolja i najmodernija u ovom dijelu svijeta. Baš su nas nasanjkali. Ruševina u Blatu ‘zgleda ko Černobil i dobar je podsjetnik na to kako se vlast, i ondašnja i sadašnja, brine o interesu građana – kaže. Njezin vršnjak, umirovljenik Marinko, od početka je bio skeptičan.
– Svi smo bili ljuti kad je to uvedeno jer smo znali da od toga ne bu niš’. Na kraju su ta izdvajanja iskorištena za neke druge stvari. Najavljivali su u vrijeme bivše države često takve projekte, nije im bilo prvi put. Dobar je primjer i autocesta Zagreb – Split, za koju smo isto izdvajali, a realizirana je tek u samostalnoj Hrvatskoj – govori Marinko pa u šali predlaže da se dug od 160 milijuna eura prema građanima iskoristi za povećanje mirovina i tako obešteti Zagrepčane.
U povodu četiri desetljeća duge sage o projektu čija sudbina i dalje nije poznata umjetnički kolektiv Montažstroj u sljedećim će danima organizirati nekoliko akcija kojima će nastojati aktualizirati problem bolnice Blato, postaviti važna pitanja te upozoriti na propadanje onoga što se nazivalo “tvornicom zdravlja za 21. stoljeće”.
”Reflektira li se u razbijenim staklima nikad dovršene Sveučilišne bolnice u Blatu i propast društva i politike koji su odustali? Zašto su radovi obustavljeni? Kakvi su planovi? Postoji li još koncept javnog zdravstva ili je ono žrtva vlastite liberalizacije na štetu građana?”, neka su od pitanja koja će Montažstroj postaviti u sklopu akcije “Sveučilišna bolnica – poklon generacijama”.
U planu film i knjiga
Središnji je događaj tribina “Sveučilišna bolnica – poklon generacijama” koja se održava u ponedjeljak u 10.30 sati u MSU, a pozvani su i predstavnici nadležnog ministarstva te Grada Zagreba.
– Želimo obilježiti 40. godišnjicu najveće investicije u zdravstvo, a i šire, sve do Pelješkog mosta, te pokušati odgovoriti na pitanje zašto nikada nije dovršena. Kroz priču o Blatu nastojat ćemo Zagrepčanima dati iscrpan izvještaj, ali i zaključak o svemu što se događalo. Na nikad završenom objektu bolnice vide se sve razorne posljedice ekonomskih procesa započetih osamdesetih, a u političkom smislu i onoga što se događalo kada se prešlo na višestranačje... Slučaj zbog toga daje sjajan presjek tranzicije – objašnjava Šeparović, koji najavljuje i snimanje dokumentarnog filma i izdavanje knjige o bolnici u Blatu.
