Duhan je stoljećima bio dominantna poljoprivredna kultura u BiH, a posebno u Hercegovini. I u konzumaciji prednjači pa tako prema nekim istraživanjima u BiH puši svaki drugi muškarac i svaka treća žena, daleko više nego što ih svakodnevno pojede neko voće, piše Faktor.
I dok na jugu zemlje više ne postoji nijedna stanica za zakoniti otkup duhana i sve se svodi na krijumčarenje, Semberci i Posavljaci kupce za "žuto zlato" traže po - Bugarskoj. Potom se taj isti duhan, samo prerađen, uvozi u BiH i ovdje se od njega prave gotove cigarete i prodaju po sve višim cijenama.
Hercegovci ističu da bez duhanskih stanica ne postoji mogućnost niti da se uzgajivači registriraju pa svi koji posiju duhan rade to na crno. Jednako tako prodaju popularnu "škiju". Mnogi su se umorili od policije, najčešće inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) koji u posljednje vrijeme i dronovima snimaju teren, oduzimaju sav urod i pišu ogromne kazne. Odustali su i prebacili se na uzgoj vinove loze, smilja ili nečeg jednako isplativog.
Duhanska stanica Čitluk bila je najveća u Hercegovini, a njeni agronomi su radili zajedno s proizvođačima duhana i savjetovali ih kako gnojiti tlo, zaštiti duhan, sušiti ga, proizvođači su ovdje dobivali besplatno sjeme kao i povoljne kredite za kupovinu freza pa i traktora.
U Čitluku se godišnje otkupljivalo i do 200 tona "žutog zlata" koji je poslije Drugog svjetskog rata bio najčešći izvor prihoda. Poslije zadnjeg rata više nema ni agronoma, ni poticaja, a ni duhanske stanice.
- Prestali smo se baviti otkupom i preradom duhana zbog velike strane konkurencije i neodgovornosti države. Agroplod, a to vam je bivša Duhanska stanica Čitluk, već godinama ne otkupljuje duhan iako znamo da ga sve više ljudi danas ponovno sadi – kazao je za Faktor Blago Markota, čovjek koji je počeo raditi u Duhanskoj stanici, a u mirovinu je otišao iz Agroploda.
Započeli su proizvodnju vina, grožđanih sokova i ekstra loze kao i otkupom i prodajom krompira koji prodaju na tržištu BiH, Hrvatske i Norveške. On kaže da jedno zlo uzgajivačima duhana nikad ne dolazi samo. Kao glavni razlog za propast duhanske industrije u Hercegovini navodi to što ga ni fabrike duhana, a u BiH je glavna Fabrika duhana Sarajevo, više ne otkupljuju.
Hercegovci su uzgajali, a to ti danas rade, "hercegovački ravnjak", duhan specifične arome koja je toliko jaka da on ne može upiti nijednu drugu aromu, aditive i druge kemijske pojačivače okusa koji se danas "stavljaju" u cigarete.
Tu su i sorte u narodu poznate kao šeginovac, visoki hercegovac te sorte dobivene njihovim ukrštanjem. "Škija" se, ovisno o njezinoj kvaliteti, nacrno ispod štandova na tržnicama prodaje po cijeni koja se kreće od 25 do 30 maraka. Otkupna cijena kilograma sušenog duhana koju nude tvornice u regiji kreće se oko tri marke. Poticaja za proizvodnju nema.
Virginija i Barkley sorte su koje se uglavnom danas koriste u duhanskoj industriji u BiH i regiji. Ona lakše upija umjetne arome, brže se suši i proizvođaču donosi veći prihod. Iako može uspjevati i u Hercegovini, one se najviše uzgajaju u Semberiji i Posavini. Tamošnji proizvođači kažu da se od toga može solidno živjeti.
Duvan Bijeljina svake godine zasadi oko 350 hektara duhana i to isključivo tipa Virginia. Pored njih, tu su i Duhan Gradačac, Zadruga Obudovac te Bosanac iz Orašja s tim što su ove tri dogovorile i samim tim zasadile manje površine. Često zajedno nastupaju prema tvornicama.
- Ukupno je u BiH ove godine zasađeno oko 600 hektara duhana. Po jednom hektaru dobijemo oko 1.500 kilograma sušenog duhana, ovisno o vremenskim uvjetima. Dakle, proizvest ćemo između 900 i 1.000 tona duhana u BiH – kazao je za Faktor Svetozar Mihajlović, suvlasnik Duvana iz Bijeljine kojeg u tom kraju smatraju autoritetom za duhan.
Prosječna otkupna cijena prošle godine bila je oko 3,3 marke po kilogramu i ona je ista i ove godine. Od lokalne zajednice u Bijeljini prijavljena gazdinstva dobiju na to 15 feninga po kilogramu osušenog predanog duhana.
- Od Vlade RS-a također dobijemo poticaj. Prošle godine on je bio 47 feninga po kilogramu, a on se prethodnih godina kretao do 55 feninga. To je ono što proizvođač dobije. S premijama i poticajima uzgajivač može zaraditi blizu četiri marke po kilogramu – pojasnio je Mihajlović.
Po Zakonu o duhanu su obvezni svu ugovorenu proizvodnju otkupiti od uzgajivača koji su time osigurani i imaju zajamčeno tržište. Oni kasnije taj duhan prodaju nekad tvornicama, a najčešće veletrgovcima.
- Mi smo duhan nekad prodavali tvornicama u Sarajevu i Banjoj Luci. Danas sve izvezemo, a prošle godine gotovo sve smo izvezli u Bugarsku. Mi isporučimo duhan u Sofiju, Bulgartabac tamo radi pripremu duhana i onda dio tog duhana vraća u svoju tvornicu u Banjoj Luci i ovdje proizvodi cigarete. S Fabrikom duhana Sarajevo ne radimo ništa. U razloge ne bih ulazio – kazao je za Faktor Mihajlović.
Što se tiče Hercegovine, on se slaže da je crno tržište učinilo svoje, da su krijumčarenje i uvoz nažalost uništili i tamošnje proizvođače i otkupne stanice i male proizvođače i smatra da sigurno nema više interesa da se tamošnja proizvodnja obnovi.
