Mozak se zapravo šokira činjenicom da je nešto postalo vrlo rijetko, primjerice problemi, pa ih vidi posvuda, samo da bi se imao čime "baviti". Kako znati napreduje li mozak u rješavanju problema i zašto stalno mijenjamo definiciju "rješavanja" problema?
Vice prenosi istraživanje objavljeno u The Conversationu, u kojem je ispitanicima ponuđeno nekoliko kompjuteriziranih fotografija s licima i trebali su odabrati lica koja im se čine "sumnjičavima" ili da predstavljaju "prijetnju". Lica su stručnjaci pažljivo dizajnirali da izgledaju u rangu od vrlo zastrašujućih do potpuno bezazlenih.
Kako su ljudima prikazivali sve manje i manje zastrašujuća lica, primijetili su da su ljudi proširili svoju definiciju "zastrašujućeg" ili onoga što predstavlja prijetnju. Drugim riječima, kad je ponestalo lica za koja su ispitanici rekli da predstavljaju prijetnju čak i ona koja su bezazlena njima su se činila takvima. Dakle, ono što vide kao prijetnju, ovisi o tome koliko su prijetnja u posljednje vrijeme vidjeli.
Znanstvenici su zaključili da postoji uzorak, stalno uspoređujemo ono što je ispred nas s nekim nedavnim kontekstom. Umjesto da su ispitanici lica uspoređivali s onim što stvarno izgleda zastrašujuće, uspoređivali su s licem koje su posljednje vidjeli. Postajemo panični bez razloga. Tako je i s problemima. Vidimo ih posvuda, kada oni uopće nisu tu. Stručnjaci savjetuju da kada donosimo odluke, bitno je imati neku konstantu. Definirajte svoje kategorije vrlo jasno, o čemu god se radilo.
