Posljednje analize vode na području Hercegovine, koje je radila Agencija za vodno područje Jadranskog mora, pokazale su da je došlo do blagog poboljšanja kvalitete vode na nekim kupalištima, ali i dalje su prisutni crijevni enterokoki i E. coli, piše Večernji list BiH. Tako su rezultati analize vode na kupalištu na Mostarskom blatu pokazali da je koncentracija crijevnih enterokoka 220/100, a gornja granica je 400/100. Također, koncentracija E. coli je 400/100 ml, a dopušteno je do 1000/100.
Najgore stanje
Najgore stanje je kod Starog mosta u Mostaru gdje je koncentracija crijevnih enterokoka 1200/100, tri puta viša od dopuštene, a koncentracija E. coli je 10.000/100, odnosno deset puta viša od dopuštene. Iako je ovo kupalište najatraktivnije u Mostaru i puno je svaki dan, nalazi govore kako se kupači ne bi trebali kupati na ovoj lokaciji. Zagađenost vode je čak nadmašila stanje u Baćevićima kod Mostara, gdje su nedavno izmjerene najviše koncentracije bakterija opasnih za zdravlje čovjeka. Na ovoj lokaciji koncentracija E. coli je iznosila 2000/100, znači, čak pet puta manje nego kod Starog mosta trenutačno. Zato je koncentracija crijevnih enterokoka i dalje veća u Baćevićima nego kod Starog mosta i iznosi 1600/100. Jasno je iz podataka kako su onečišćena mjesta na kojima je veći broj izravnih kanalizacijskih ispusta, a upravo je to slučaj u Mostaru. Najviše ih je na potezu od naselja Bakijina luka pa sve do Baćevića i na tim lokacijama se kanalizacija izravno ulijeva u Neretvu. Sve to dovodi do velikih onečišćenja i poražavjućih podataka koje smo naveli. S druge strane, analize vode koje su rađene u posljednjih mjesec dana pokazuju kako je voda odgovarajuće kvalitete na lokacijama Mostarskog jezera, Raštana, Trebižata, Neuma, odnosno svim lokacijama na kojima nema ili je manji broj izravnih ispusta kanalizacije u rijeke.
Redovite analize
Agencija za vodno područje Jadranskog sliva redovito radi analize voda na području Hercegovine i o tome informira javnost. Očekuje se kako će kvaliteta vode u hercegovačkim rijekama biti poboljšana nakon početka rada pročišćivaća u hercegovačkim općinama. Čak i strane organizacije nude sredstva za ove projekte, ali lokalne zajednice su uglavnom trome o ovim pitanjima i godinama se čeka na realizaciju projekata. Procese treba ubrzati ako želimo sačuvati okoliš u Hercegovini. •
