Dr. Poonam Desai iz New Yorka na društvenim mrežama poznata je kao liječnica i plesačica, objavila je video o tome zašto ona baca sve svoje neprianjajuće i keramičke tave. Video, koji je pregledan gotovo pola milijuna puta, prikazuje dr. Desai kako objašnjava svojim 22.500 pratitelja da neprianjajuće tave mogu 'ispustiti milijune mikroplastike u hranu.'
"Mikroplastika je endokrini disruptor. Može uzrokovati neravnotežu hormona, probleme s plodnošću , pa čak i povećati rizik od raka", rekla je, prenosi Skuhaj.hr.
Endokrini sustav odgovoran je za regulaciju tjelesnih funckija kroz otpuštanje hormona. Tave su obložene teflonom kako hrana ne bi zagorjela, a čestice otporne na toplinu koje se koriste za stvaranje neljepljivog sloja, tzv. per- i polifluorirane tvari (PFAS), poznate i kao vječne kemikalije, dugo ostaju u tijelu.
Jesu li keramičke i aluminijske tave sigurne?
Jedna australska studija pokazala je da jedna ogrebotina na površini tave može uzrokovati dolazak milijuna mikroplastike u hrani koja se u njoj priprema. Istraživači su koristili svjetlosne valove za mjerenje mikroskopskih čestica i otkrili da je samo 5 centimetara ogrebotine na teflonskoj tavi oslobodilo do 2,3 milijuna mikroplastike. Sveukupno, više od 9000 plastičnih čestica bilo je raspršeno unutar tave.
Dr. Desai je rekla da također izbjegava korištenje keramičkih tava jer 'imaju sloj aluminija koji također može prodrijeti u hranu. "Čisto keramičke tave obično se smatraju sigurnijom alternativom neprianjajućim tavama jer ne sadrže PFAS ili bilo koji metal. Tave s keramičkim premazom, s druge strane, obično su izrađene od aluminija s premazom koji se ne lijepi na bazi keramike. Ali i te čestice mogu doći u hranu koja se priprema u njima.
Nakon što osoba pojede hranu kontaminiranu PFAS kemikalijama, čestice će dugo vremena ostati u tijelu, jer vrlo sporo izlaze kroz urin. Smatraju se "vječnim kemikalijama" jer im je potrebno gotovo desetljeće da se razgrade u tijelu i nikada se ne razgrade u okolišu.
Uprava za hranu i lijekove (FDA) nije postavila gornju granicu maksimalne količine PFAS-a koju je sigurno konzumirati u hrani. Umjesto propisa FDA, istraživači preporučuju potrošačima da više paze na vrste proizvoda koje odluče koristiti.
U članku časopisa USA Today iz 2020. tvrdi se da dok nešto aluminija dospije u hranu kada se kuha u foliji ili s aluminijskim posuđem, "nije istina da to uzrokuje zdravstvene probleme kod zdravih odraslih osoba".
Kao alternativu, liječnica je predložila posuđe od nehrđajućeg čelika ili lijevanog željeza.
