Mladi Prijedorčanin Kristijan Vujčić (26) jedan je od 250 korisnika javne kuhinje "Optimisti".
Kristijan svaki dan dolazi po obrok za sebe i majku i to valjda više nikom ne bi bilo čudno, da Kristijan nije junak priče iz bosansko-hercegovačkih "lovaca na oluje" i mladić koji je s desetkom diplomirao na temu reforme javne uprave u BiH, piše Avaz.ba.
Danima su ga novinari nagovarali da priča. Skroman i jednostavan kaže da se u ovoj koži, u kojoj se našao prije 11 mjeseci, kada je zbog pandemije izgubio posao skladištara, ne osjeća nimalo lagodno.
– Nisam jedini koji je ostao bez posla. Svjestan sam da je moja pozicija na toj nekoj društvenoj ljestvici sada na samom dnu. Ako se pitate da li me je sram zbog toga, ove slike iznad i ovog apela ispod teksta, priznajem jeste. Sram me je, zemlje po kojoj hodam, onog fakulteta, gimnazije, a posebno prijatelja i rodbine. Ova godina mi je uzela sve što sam godinama pokušao da održim na nogama, a evo danas i ugled – priča s tugom ovaj mladić.
Ovo je samo još jedna tužna i sramna životna priča u moru drugih, ali i ogledalo kakav je zapravo položaj mladih.
- Kada prođem kroz grad tek tu i tamo ponekog sretnem. Moja generacija je većinom na Zapadu, a kao mali smo maštali i gradili snove o svojim uspesima i boljem životu ovde. Nažalost, evo svakim danom je sve teže i lošije – kaže ovaj 26-godišnjak koji za ovih 11 meseci nije sjedio skrštenih ruku, već je aktivno i bezuspešno pokušavao pronaći bilo kakav posao - dodao je Kristijan Vujčić.
