Mladima u BiH, unatoč potpori koju dobivaju od svojih roditelja, nije lako. U moru nezaposlenih do posla je jako teško doći, a ako se kojom srećom i zaposle, primanja su premala kako bi se osamostalili i otišli iz roditeljskog doma. Onima koji odrastaju u domovima za nezbrinutu djecu, uz nedostatak roditeljske ljubavi i pažnje, put prema osamostaljenju i život nakon završetka školovanja višestruko su teži. Kako bi se bar dijelom tu tešku životnu situaciju ovoj djeci olakšalo, u Vrapčićima kod Mostara otvorena je Kuća na pola puta koja je bila karika na putu osamostaljenja djece bez roditeljske skrbi. Međutim, kako to obično biva u BiH, jučer je ta ustanova zaključala svoja vrata. Problem je, naime, financiranje. - Najvažnije je to što su stanari zbrinuti i dalje, dok, s druge strane, mi zaposleni ostajemo bez posla i idemo na zavod za zapošljavanje - kazala je Mirjana Laganin, ravnateljica Kuće na pola puta.
Učenje o životu
- Sve se dogodilo u vrlo kratkom vremenu. U prosincu je donesena ovakva odluka nakon što su višemjesečne iscrpne analize pokazale da se više ne možemo financirati. Problem je što je naš osnivač i donator, koji je inače iz Engleske, nakon Brexita, javio kako nemaju više sredstava, a boravak ovdje je zaista skup, veliki su troškovi, piše Večernji list BiH. Srećom, od četvero trenutačnih stanara, dvojica bi se uskoro mogla i osamostaliti, tako da im ne treba još puno. S ekonomske strane gledano, bilo je isplativije premjestiti sve nego raditi velike troškove - kazala je Laganin i dodala kako je objekt vlasništvo Grada Mostara i koji im ga je besplatno ustupio na korištenje, a sve kako bi se provodio projekt osposobljavanja mladih bez roditeljske skrbi za samostalni život. Međutim, svi ostali troškovi su preveliki kako bi se mogli nastaviti financirati. Štićenici kuće jučer su prešli u kuću kojom upravlja organizacija koja se brine o trima djevojkama s posebnim potrebama koje se s navršenih 18 godina nisu mogle samostalno brinuti o sebi. Kuća se nalazi kod Pozorišta, a te djevojke rade u trgovini rabljenom robom. Na pitanje gdje završe djeca iz domova koja ne uđu u projekt “Kuća na pola puta”, Laganin nam je kazala kako se i oni to pitaju. - Iznenađeni smo što je malo zanimanje za ulazak u projekt. Valjda po nekom dugogodišnjem iskustvu koje su imali od bivših štićenika koji su se nastojali što prije snaći, a to znači naći posao, stanovati negdje u privatnom aranžmanu. Djevojke se, čini mi se, najprije odlučuju na udaju. Ponekad ta djeca krenu i lošim putem - kaže Laganin. Koliko su mladi koji dođu iz doma u kuću nespremni za samostalni život, pokazuje i činjenica da su ih morali učiti od toga da se vrata na kući moraju zaključavati do toga da se novac kojim raspolažu ne može potrošiti za jedan dan. - Ta djeca nisu naučena životu i onom što on nosi. Da se život sastoji od raznih obveza. Da moramo kupiti hranu, odjeću, da postoje i druge potrebe i obveze. Naučili smo ih da je većina poslova nesigurna i da moraju štedjeti kako bi imali neku sigurnost ako ostanu bez posla. Uveli smo im načelo - oni koji su radili, jednu trećinu novca koji bi dobili trebali su podijeliti na tri dijela, jedan dio daju u kuću, drugi troše na tekuće potrebe, a treći stavljaju na štednju. Novac koji su davali u kuću bio je također za njih, za odlaske na izlete, u kino i sl. To je bilo čisto da steknu neku naviku da će u životu jedan dio novca morati davati u kuću za kućne potrebe, poput hrane, pića računa - govor Laganin.
Životne priče
Jedan od stanara bio je štićenik doma u Mostaru. Samoinicijativno je prekinuo školovanje i morao je izići. - Živio je u naselju Bafo sa starijim bratom s kojim se nije slagao. Otac ima mentalnih problema, a majka je umrla. Dječak se nije mogao brinuti o sebi pa je smješten u Kuću na pola puta kako bi završio školovanje i osposobio se za samostalan život - priča Laganin. Drugi dečko je isto bio u domu u Mostaru, nema roditelje. Nakon doma ga je trebalo smjestiti. Treći je u kuću stigao iz doma Turija kod Tuzle. -Roditelji su mu živjeli u Nizozemskoj, gdje je i rođen, no spletom nesretnih okolnosti otac je ubio majku, a djeca su završila u domu. Nakon nekog vremena i otac je preminuo. Ovaj dječak ima i dvije sestre koje već imaju svoje obitelji, no njegova odluka je bila da nakon doma dođe u Kuću na pola puta. Četvrti dečko je iz Zenice, njegovi roditelji su živi, ali ne kontaktiraju s njim. Ima jako puno braće i sestara - sedam ili osam. S mlađom sestrom odrastao je u domu, djevojčica je nedavno izišla iz doma, ali on nema nekog kontakta ni s njom - kazala je.
