Uoči obljetnice razaranja Vukovara, aktualizirala se tema transgeneracijske traume, procesa u kojem se nerazriješena trauma iz rata prenosi na potomke, izazivajući kod njih anksioznost, depresiju i noćne more, iako nisu izravno proživjeli te događaje.
Prema riječima Darka Marčinka, predstojnika Klinike za psihijatriju KBC Zagreb i autora knjige Transgeneracijska trauma, ovaj fenomen može utjecati na čak tri generacije.
Zamrznuti u prošlosti
Osobe koje nisu proradile traumu često ostaju "zarobljene u prošlosti". To se naziva "zamrznuti doživljaj vremena". Takvi ljudi troše veliku količinu energije na traume iz prošlosti, što utječe na njihov svakodnevni život i odnose.
Trauma koja se prenosi može uzrokovati probleme s identitetom, pretjerano poistovjećivanje s osobom koja je bila žrtva ili osjećaj da se mora nadoknaditi prošli gubitak. Na emocionalnoj razini javlja se anksioznost, oscilacije raspoloženja, depresija i noćne more.
Primjer prijenosa traume kroz tri generacije
Marčinko opisuje primjer muškarca koji je preživio ratnu traumu (prva generacija, "A"). On nikada nije pričao o svom iskustvu, smatrajući da tako štiti sina ("B"). Međutim, "B" je odrastao uz osjećaj anksioznosti i nesigurnosti, nesvjesno povezan s očevom traumom. Kasnije je i njegov sin ("C") osjećao težinu obiteljske povijesti.
Kroz psihoterapiju, "C" je uspio prekinuti taj lanac trauma, sačuvati energiju za vlastiti život i naučiti cijeniti ljudsku dobrotu.
Šutnja i njezin utjecaj
Šutnja je čest obrambeni mehanizam kod traumatiziranih obitelji. "Konspirativna šutnja", kako je Marčinko naziva, često je praćena neverbalnim znakovima poput anksioznosti, depresije i krivnje, koji se prenose na djecu. Roditelji koji izbjegavaju razgovor o traumama šalju nesvjesne, negativne poruke koje djeca preuzimaju.
Važnost oprosta i psihoterapije
Marčinko naglašava da nerazriješene traume oštećuju i pojedince i društvo. Psihoterapija može pomoći u oslobađanju od težine prošlosti. Oprost, empatija i mirenje ključni su za prekid prijenosa trauma na buduće generacije.
"Čovjek je čovjeku lijek," zaključuje Marčinko, pozivajući na razumijevanje i rad na traumama kako bi se osigurala bolja budućnost za sve.
