Sakupljanje starih predmeta, bez kojih je nekada svakodnevni život bio nezamisliv, već duže vrijeme okupira Marka Livaju iz Mostara. Neki od predmeta koji se nalaze u njegovoj kolekciji stari su i više od jednog stoljeća.
Za nekog je sve to otpad, a za Marka neprocjenjiva vrijednost. U mirovini je i cijeli dan provodi u radionici kako bi njegovi limeni ljubimci zasjali u novom ruhu. Restaurira ih kako kaže, do zadnjeg šarafa. U svom dvorištu u Ortiješu pokraj Mostara ima preko 40 oldtimera, donosi Naša TV.
“Jedno od najstarijih automobila u dvorištu koje imam je EMW, to je BMW kojeg je radila Njemačka. Njega sam skoro kupio, ne smijem kazati koliko, saznat će žena pa će biti problema”, u šali govori Marko. U ovaj automobil planira uložiti oko 20.000 KM, a nakon što ga restaurira koštat će oko 150.000 KM, govori nam Marko. Zanimljivo je kako nikad ni jednog oldtimera nije prodao. Restaurira ih kako bi ih provozao i izlagao na sajmovima gdje se okupljaju ljubitelji četverotočkaša.
To je skup hobi, a Marko svaki novčić uloži u ove starine.
“U početku je bilo dobro jer je bilo malo hobija, ali sad ga ima previše i ne može se sve stići. Volim i ja starine, pa je to jedini razlog zbog kojeg ipak podržavam Marka”, govori njegova žena Elizabeta.
Osim oldtimera, Marko ima i druge eksponate bez kojih je život u prošlom stoljeću bio nezamisliv. Kaže, da sam Bog zna koliko ih ima, no pretpostavlja da ima preko 1.000 starina. Zbog ljubavi prema selu, tradiciji i nekim minulim vremenima, Marko je ove starine većinom kupio, dok je neke i dobio. Za svaki predmet zna porijeklo i svaki ima svoju priču.
“Pretpostavljam da je najstariji predmet koji imam, ova sprava za pravljenje metaka. To se koristilo za prve puške”, objašnjava Marko kako sprava funkcionira.
Stroj za pranje rublja, petrolejke, drveni plugovi, kace koji su stariji od jednog stoljeća, samo su neki od predmeta koji se mogu vidjeti u ovoj kolekciji. Ima i gotovo 1.000 starih vina, neka su čak i iz 30-ih godina. Ljubav prema starinama počela je odmah poslije rata, prisjeća se Marko.
“Vidio sam da ljudi svašta nose na otpad i prodaju za nešto malo novca. Automobili bi se bacali na otpad za 100 – 200 KM i onda bi se presovali, a danas takvi automobili vrijede od pola milijuna do milijun KM. Meni je to bilo žao i svaki dinar koji bi zaradio ja bi ga potrošio na te starine da bi ih spasio. Imao sam i magare. Bilo mi je žao što ga nitko neće, a magare je nas othranilo. Ono je vrijedna životinja i meni ga je bilo žao i zato sam ga nabavio.”
Marko nema više magare ali ima ponije. Ali ni ponije više nije imao gdje smjestiti pa ih je odvezao na imanje kod prijatelja. Garaže, radionice, a ma svaki kutak u dvorištu je pun starina i automobila. Njegova jedina želja je da se ovo sačuva i izloži u nekom lijepom muzeju jer u Markovom dvorištu mjesta više nema.
Svaka čast ! Covjek ima oko za stare ali dobre stvari .