Jo Yaldren primjetila je kako se muči pročitati vlastiti rukopis te je shvatila kako joj se on promijenio. Njene riječi postajale su sve manje i teže za pročitati, ali nije razmišljala previše o tome, prenosi metro.co.uk. Rekla je: "Moj rukopis se promijenio odjednom. Jedva sam mogla pisati, a riječi su skoro bile nemoguće za dešifrirati."
Uz promjene u svom rukopisu, Jo je primjetila kako je stalno umorna, da joj se trese lijeva ruka, što se postupno pogoršavalo, te da ima bolove u ramenima. No, budući da je ona medicinska sestra, zaključila je da su to simptomi anemije i upaljenog živca, što je potvrdio i njen liječnik.
"Osjećala sam se grozno. Sjećam se da sam rekla svom mužu da je sve odlično, ali da se je stalno osjećam bijedno i bez volje. Također sam postala jako ukočena i ramena su me stalno boljela, no ja sam sve to prepisala svom starenju."
Nakon što je otišla na odmor sa svojim sestrama, koje su ju nagovorile da posijeti neurologa, otišla je na pregled kod liječnika. Rekla je: "Otišla sam kod neurologa sama. Nisam htjela povesti muža i kćer jer sam mislila da neću odmah dobiti rezultate." Zatim je saznala da ima Parkinsonovu bolest. Priznala je da je kao medicinska sestra radila s osobama koje imaju Parkinsonovu, ali je uvijek smatrala da ona napada samo starije osobe, pogotovo starije muškarce.
Uskoro joj je započelo liječenje, uzimala je lijekove te su joj ponudili i pomoć psihijatra u slučaju da ne može shvatiti što joj se događa. "Psihijatar je za mene bio velika pomoć. Bila sam potpuno uništena i ušla sam u fazu tuge. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim svoju situaciju."
Priznala je da je bilo puno situacija u kojima su ljudi mislili da je ona alkholičarka, a li sve je to bila samo Parkinsonova bolest. Htjela je biti potpuno iskrena i otovrena sa svojom bolesti te prikupiti novce i podići svijest ljudi. Poručila je "Postoji puno raznih simptoma Parkinsonove bolesti, neki će ih primjetiti, neki ne, ali važno je da se uvijek brinete o svom zdravlju."
Njeni simptomi sada su smanjeni, a ona se trudi što više vježbati kako bi njen život bio što normalniji. No kaže kako se jako malo zna o ovoj bolesti pa ona želi to promijeniti i pomoći ljudima koji su pogođeni njome.
