Puno se polemike proteklih godina vodi oko slobode medija i financiranja istih iz javnih izvora. Prema jednima, mediji, ako žele biti neovisni, ne smiju dobivati novac iz javnih izvora, dok drugi tvrde da je to sasvim legitimno, s obzirom na da je to novac svih građana, uključujući i medije koji se prijavljuju na natječaj nekog od javnih izvora i nude svoje usluge, piše Večernji list BiH.
Andrea Milat iz Udruge za medijsku demokraciju u svom radu piše da je financiranje medija preko javnih sredstava uobičajena praksa u svim zemljama: - Razlikuju se, međutim, načini prikupljanja sredstava za financiranje medija, pravila koja omogućuju, ali i ograničavaju javno financiranje te uvjeti ostvarivanja prava na javno financiranje. Činjenica da je javno financiranje medija uobičajena pojava, a ne rijetka iznimka, odmah u startu može nas navesti da postavimo pitanje zašto postoji potreba financiranja medija i što se točno financira. Proučavanje modela i oblika financiranja medija u Europi, ali i pojedinim zemljama izvan Europe, koje se inače smatraju “najrazvijenijim demokracijama” poput Japana, Kanade, Novog Zelanda i Australije, navodi na jasan zaključak da su prakse usmjerene na financiranje sadržaja medija - ističe u svom radu Milat navodeći činjenicu da se mediji u razvijenim zemljama financiraju preko pristojbi i medijskih poreza telekomunikacijskim tvrtkama, odakle se sredstva dalje preusmjeravaju u medije.
Također, i manje razvijene zemlje razmišljaju uvesti pristojbu na financiranje medija preko poreza. Maja Ereš, asistentica na studiju novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, financiranje medija u BiH ističe kao poseban problem. - Financiranje medija, kao i slobodno i objektivno izvješćivanje, poseban je problem u Bosni i Hercegovini zbog nepostojanja primjerena zakonskog okvira. Razlikujemo javne i komercijalne medije, a jedna od glavnih razlika upravo je izvor financiranja. Sustavno financiranje, temeljeno na dugoročno određenim kriterijima proračunskih izdvajanja, ne bi negativno utjecalo na medijsko izvješćivanje. Nadalje, kao pozitivnu opciju vidim uspostavljanje fonda za pluralizam medija, kao što imamo primjer u Republici Hrvatskoj, koji bi određena sredstava izdvajao za izvješćivanje o temama koje su slabije zastupljene u medijima, međutim, ni to nije moguće bez dobre legislative - zaključila je Ereš.
Iz svega viđenog jasno je kako BiH treba težiti zakonskoj regulaciji ovog pitanja i pravilnom financiranju medija ili od posebnog fonda ili od poreza prikupljenog preko tvrtki, po primjeru razvijenih država, onih telekomunikacijskih. Tako će i pritisak na medije, koje štiti, a i financira zakon, biti itekako smanjen ili nikakav.
Konzorcij od četiri organizacije, Vijeća za tisak i online medije u BiH, Udruženja/udruge BH novinari, Fondacije Mediacentar, NVO-a JaBiHEU, uz podršku Izaslanstva EU u BiH, novinara i eksperata iz BiH i iz regije, privodi kraju rad na nacrtima Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva financiranja medija i Zakona o oglašavanju u BiH. Inače, dobroj medijskoj legislativi u BiH nedostaju ovi zakoni, izuzetno važni za zaštitu medijskog pluralizma i javnosti dostupnih podataka o vlasništvu i izvoru financiranja medija. Taj set novih zakonskih dokumenata regulirat će ovu oblast i stvoriti određene obveze prema medijima, a s druge strane osigurati da se ravnomjernije, pravednije i transparentnije ubuduće radi raspodjela novca za medije iz javnih proračuna.•
Projekt “Mediji i javni ugled” financira Europska unija. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora Željka Andrijanića i Konzorcija koji čine Vijeće za tisak i online medije u BiH, Udruženje/udruga BH novinari, Mediacentra i NVO JaBiHEU i ne odražava nužno stanovišta Europske unije.
