Helena Karlović iz Mostara, studentica šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dobitnica je rektorove nagrade sa ostvarenim prosjekom 5.0 na petoj godini studija.
„Biti dobitnik Rektorove nagrade je velika čast i zadovoljstvo. Međutim, za mene osobno je to znak da je netko zapravo primijetio moj dugogodišnji rad i trud te mi nagrada predstavlja još jači vjetar u leđa da nastavim raditi kao što sam i do sada“, izjavila je Helena za treći.ba.
Iako je rođena u Hrvatskoj, skoro svoje čitavo školovanje je proživjela u Mostaru- počevši od Osnovne škole Antuna Branka Šimića do Gimnazije fra Grge Martića i naposljetku Medicinskog fakulteta u Mostaru.
„Ne mogu reći da sam netko tko je oduvijek sanjao da postane liječnik ili nešto tome slično. Stvar je u tome da u doba kad sam ja završavala srednju školu medicina je bila jedan od „IN fakulteta“ te s obzirom da sam ja bila jedna od prilično dobrih i ambicioznih učenika, odlučila sam okušati sreću na prijemnog ispitu i uspjela“, izjavila je Helena.
Pojam specijalizacije za nju je još uvijek daleko, to jest još uvijek ne zna što bi točno željela specijalizirati. Navodi da s jedne strane postoji još vremenski dugačak put do samog izbora specijalizacije, a s druge strane joj se i prioriteti mijenjaju s vremenom, te sam izbor joj nije više toliko jednostavan kada se u to uključe i potrebe društva, obitelji i vlastitog zadovoljstva.
Smatra da iza svake ocjena, bila ona dva ili pet stoji određeni napor, ustrajnost i rad. Za bolje ocjene, često je potrebna i veća ustrajnost i odricanje, pa je tako i u Heleninom slučaju. Nekada joj se dan svodi na odlazak na fakultet, ručak, učenje, večeru i spavanje i sve tako u krug tjednima i tjednima, da više ni sama nije sigurna ima li to ikakvog smisla.
„Mi medicinari uvijek kažemo da nam je najžalije onih najjednostavniji stvari – kave poslije faksa, ponekog izlaska s prijateljima ili putovanja. Međutim, ja sam osobno uz takav tempo rada, naučila da puno više cijenim upravo te male stvari“, kazala je Helena.
Kada je „budućnost“ u pitanju, smatra, bolje ne planirati previše, razmišlja o odlasku u inozemstvo, ali se za sada vodi s misli „vidjet ćemo što nam donosi novi dan“.
Kao savjet za one koji žele upisati medicinski fakultet kaže da je uvijek lijepo kada se pri izboru fakulteta može voditi „strasti“ za nečim, i kada je u pitanju medicina ili bilo koji drugi fakultet, ali da je isto tako bitno ukoliko žele upisati medicinu razmisle koji su to njihovi prioriteti u životu, jesu li spremni žrtvovati sve te velike, pa čak i male stvari za svoju profesiju i jesu li dovoljno psihički jaki da ustanu i kada sto puta padnu.
