Današnjim stanjem u BiH malo tko bi bio zadovoljan, što zorno ilustrira neprekinuta rijeka iseljenika koja već četvrt stoljeća curi različitim intenzitetom, a sa sadašnjim generacijama još bi manje bili zadovoljni naši preci. To je zaključak koji se nameće poslije posjeta Milama u općini Visoko, stolnom, sabornom mjestu te krunidbenom i grobnom mjestu kraljeva srednjovjekovne Bosne. Mile, koje se danas nalaze u središtu gusto naseljenih Arnautovića, nije lako ni pronaći.
Arheološki lokalitet
Ne može se reći kako nema smjerokaza, ali ono što postoji je nedovoljno da bi putnik namjernik stigao na odredište. Zahvaljujući nesebičnoj telefonskoj pomoći fra Ivana Nujića, tajnika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, jedine u BiH, ipak stižemo do cilja. Zanimljivo, jedno vrijeme iz grada do oko dva kilometra udaljenih Mila nepogrešiv smjerokaz su ploče na kojima piše “Arheološki lokalitet Mile” i “Institut sevdaha”, koji se nalazi u obližnjim Mulićima. Međutim, pri skretanju na autocestu obilježja se gube, tako da putniku namjerniku nije lako. Kad se provučete uz sami izlaz na autocestu, opet se nastavljaju, do pred sami lokalitet, kada ih nema, pa u tom slučaju spas je u prolaznicima. Mještani znaju o čemu je riječ, ljubazno daju smjernice, ali kako već rekosmo, prizor nas je razočarao. Nismo baš očekivali prostranu poljanu, što se podrazumijevalo pod krunidbenim mjestom, međutim, ipak nismo mislili da je lokalitet tako stiješnjen. Još manje smo očekivali da do tako značajnog arheološkoga odredišta vodi uzan put za koji smo s prvom pretpostavili da je trasa nekadašnje uskotračne pruge. Ono što se danas u Milama vidi su ostaci franjevačke crkve sv. Nikole. Kako je bila riječ o iznimnoj građevini, svjedoče prekrasni kameni blokovi, ostaci zdanja.
Krunidba vladara
Na stranicama Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika otkrivamo da je “Arheološko područje Mile/Arnautovići - mjesto stanka bosanske vlastele i mjesto krunidbe te grobne crkve bosanskih vladara, proglašeno nacionalnim spomenikom” 2. srpnja 2003. Zanimljivo, na samom lokalitetu ne stoji natpis “Mile”, nego “Mili”, što je u stvari naziv za grad Mili (Mel), čiji se ostaci danas vide na desnoj strani rječice Goruše kod njezina utoka u Bosnu, gdje je bilo sijelo župe Mili, koja se prostirala s obje strane Bosne. Prema gradu Mile, s lijeve strane Bosne, u obližnjim Muhašinovićima, ban Kulin podigao je svoju crkvu od koje se našao natpis na nadvratniku ulaza u crkvu. Ban Stjepan II. Kotromanić 1340. podigao je na lijevoj strani rječice Goruše kod njezina utoka u Bosnu franjevački samostan i veliku trobrodnu crkvu sv. Nikole, u kojoj je izgradio grobnicu u apsidi za se i za svoju vladarsku obitelj. U tom samostanu bilo je sijelo vikara bosanske vikarije i kustodije, kada se vikarija oko 1348. razdijelila. Od događaja iz prošlosti vrijedi izdvojiti da je u Milama okrunjen i prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić 1377. godine, a otkrivena je i njegova grobnica. Do pronalaska Mila obično se mislilo da je kralj Tvrtko okrunjen u Mileševu u Srbiji, što se istraživanjima koja su obavili Pavo Anđelić i Đuro Basler promijenilo. Na lokalitetu smo u igri zatekli učenice šestog razreda Nejru i Hanu koje o lokalitetu znaju osnovne podatke. Kazale su nam kako su posjetitelji rijetki, a Hana je dodala kako bi voljela u Mile doći sa školom. Hane i Nejra kažu da se Mile izgovara s dugouzlaznim naglaskom.
