Dogovorene tučnjave među mlađom populacijom nisu rijetkost. To nije produkt novijih generacija, dogovorene tučnjave znane su i od ranije, iz vremena kada nije bilo Facebooka, Instagrama i ostalih “čuda” moderne tehnologije, no činjenica je kako ih je u današnje vrijeme mnogo lakše organizirati. Razlozi za takve “događaje” su raznoliki. Dogovorene tučnjave među navijačkim skupinama sve su češće, a nisu rijetke ni tučnjave u osnovnim i srednjim školama. Nekad je razlog voljeni klub, nekada djevojka, nekada ogovaranja, ponekad se tuče radi imidža, a u nekim slučajevima dovoljan je i samo jedan krivi pogled. Svakako je zabrinjavajuće to što se, u većini slučajeva, za tučnjavu sazna tek kada se ona završi, a, nažalost, nije rijetkost da bude i teže ozlijeđenih. Posljednji slučaj masovne tučnjave u BiH je slučaj iz Osnovne škole Ive Andrića u Banjoj Luci kada je u tučnjavi sudjelovalo više od deset maloljetnika. Tučnjava je dogovorena preko društvene mreže Instagram, a u njoj je pretučen petnaestogodišnji učenik OŠ Miloša Crnjanskoga. Kako se saznaje, tučnjava je dogovorena između jednog maloljetnika iz škole Ive Andrića i pretučenog učenika devetog razreda OŠ Miloša Crnjanskoga, a njima su se, nakon završetka prve smjene, pridružilo još devet maloljetnika. Dječaku su utvrđene brojne ozljede glave i tijela.
Odnos mladih
Posebno je zabrinjavajuća činjenica odnos mladih prema ovoj vrlo ružnoj pojavi. U velikom broju slučajeva oni, ako i sami ne sudjeluju u tučnjavi, istu ne vide kao problem, naprotiv, tučnjave smatraju sastavnim dijelom odrastanja. Primjer od prije godinu dana, kada su se u Splitu potukle dvije srednjoškolke, ostavlja bez riječi. Na šokantnoj snimci dvije vrlo mlade djevojke, splitske srednjoškolke, nemilosrdno se mlate i tuku šakama na ulici, a rulja vršnjaka, umjesto da ih prekinu ili bar pozovu pomoć, bučno navija i snima ih mobitelima. Stručnjaci upozoravaju da je maloljetničko nasilje, kojeg u posljednje vrijeme ima sve više, dokaz da postoji velika potreba za psiholozima u školama. Stanje se svake godine pogoršava, a učitelji i radno osoblje već s prvašićima imaju problem s discipliniranjem.
Kažnjavanje nije rješenje
Stručnjaci također ističu da rigorozno kažnjavanje nije rješenje te se zalažu za socijalno-pedagoške mjere, poput odgojnih mjera, savjetovanja i slično. Djeca koja su agresivna (dječaci i djevojčice) i sklona nasilničkom ponašanju u pravilu odrastaju u obiteljima u kojima nema empatije i topline, osobito u ranom razdoblju djetetova života. To su djeca koja su, prema vanjskim kriterijima, dobro zbrinuta, uhranjena su, zdrava, dobro odjevena, imaju aktivnosti... No, roditelji se više brinu o tome da sve bude dobro, a manje o tome kako se dijete osjeća i koje su mu emocionalne potrebe.
