Na nepreglednim padinama mjesta Prolog u Livnu nazire se smeđa površina, "fleka", kako je zove Ivana Milić, vlasnica poljoprivrednog obrta "Terra Mater", piše Večernji list BiH.
Fleku su napravile crne slavonske svinje, tzv. fajferice, autohtona hrvatska pasmina koje je dobila ime po grofu Pfeifferu koji ih je držao na svojoj farmi Orlovnjak pokraj Osijeka. U odnosu na bijele, crne svinje pogodnije su za držanje na otvorenom, otpornije su, a odlikuju se i iznimnom kakvoćom mesa.
- Meso naših svinja iznimne je kvalitete jer hrane se isključivo onim što pronađu u prirodi, korijenjem, lišćem, puževima, uz dohranu u obliku žitarica, tako da je njihovo meso potpuno ekološki uzgojeno. Jako su otporne i nisu podložne bolestima. A fleka koju sam vam spomenula nastala je tako što su svinje izrovile sve korijenje te tako napravile i protupožarnu zaštitu jer područjem na kojem one borave požar se ne može širiti - objašnjava nam Ivana Milić sustav djelovanja prirodnih "protupožarnih aparata" kojih na svojoj farmi ima 300-tinjak. Osim zaštite od požara, kaže nam Ivana, svinje su najbolje jamstvo da tamo gdje ih ima nema gladi. A tu činjenicu u vrijeme stalnog rasta cijena hrane u vremenu globalne ekonomske krize nikako ne treba zanemariti.
Dobri uvjeti i plaća
Priča o uzgoju crnih svinja u Livnu stara je desetak godina. Počela je u vrijeme kada su Ivana i njezin brat Ivan bili su u potrazi za poslom. Ivanovu ideju o poljoprivrednoj proizvodnji čula je časna sestra Salutaria Marija Đula, koja pripada redu Služavki Malog Isusa, te im je predložila da drže crne svinje jer se same prehranjuju. Darovala im je prvih nekoliko. Ivana je u međuvremenu potpuno preuzela vođenje farme "Terra Mater", registrirane kao poljoprivredni obrt. Svinje uzgajaju na 15 hektara ograđenog unajmljenog zemljišta na temelju ugovora o pašarenju. Trenutačno imaju troje zaposlenih, braću Aldina i Sanina Bajrića kojima je ovaj posao bio preduvjet ostanka u Livnu.
- Planirali smo za Nizozemsku i ja i mlađi brat. Ja imam obitelj, dvoje djece, i puno mi znači ovaj posao zahvaljujući kojem sam ostao u Livnu. Lijepo mi je raditi na farmi, uvjeti su dobri, plaća također - kaže 27-godišnji Sanin Bajrić. Njegov šest godina mlađi brat Ajdin također je, kaže, zadovoljan poslom i najmlađi je zaposlenik na farmi. Kao muslimani Ajdin i Sanin ne jedu svinjsko meso, ali, kao mesari, sigurni su u njegovu kvalitetu i rado ga preporučuju jer znaju kako izgleda kompletan proizvodni proces zbog kojeg je meso crnih svinja uzgojenih u Livnu iznimne kakvoće. I dok Ajdin i Sanin s Ivanom brinu o svinjama, o njihovoj dohrani te da područje dodijeljeno im za pašarenje bude ograđeno, a kooperanti s kojima rade zadovoljni, za papirologiju obrta brine Ivana Krišto, djevojka sa stopostotnim invaliditetom koja boluje od skolioze lumbalne kralježnice. Zbog problema s oba koljena, kreće se pomoću štaka, a ima problem i mucanjem koji se, srećom, povlači bez nekih posebnih terapija. Ili bi Ivanina terapija mogla biti rad koji ju je, kaže, preporodio.
- Prije nego što sam počela raditi bila sam po cijeli dan zatvorena u kući. Ne želim tako živjeti, već želim raditi i osigurati sebi egzistenciju kao i svaki drugi čovjek, bio on invalidna osoba ili potpuno zdrav. Moja majka više nije ni mlada ni zdrava, a kada ona umre, ne želim ići u neku ustanovu, već živjeti samostalno i od svojega rada. Ovim poslom mi se ta želja ispunjava, a imala sam priliku i putovati, posjetiti Sarajevo, Ljubuški. Svakoj invalidnoj osobi preporučila bih da pronađe posao u skladu sa svojim mogućnostima, a svi ih imamo. Svaki čovjek treba raditi i živjeti od svojeg rada. Zato je meni posebno važna ova prilika koju sam dobila - kaže nam Ivana Krišto koja je u poljoprivrednom obrtu "Terra Mater" na administrativnim poslovima zaposlena preko Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalidnih osoba FBiH.
Treba im više prostora
Dvije Ivane, Ajdin i Sanin su poput male obitelji koja se brine o velikoj obitelji crnih svinja. A one njihov dolazak na farmu itekako prepoznaju radosnim roktanjem jer znaju da im nose dodatne količine hrane, uglavnom žita koje ni jedna svinja ne odbija.
Posebno ne najveći među njima - Šime. A Šime nikako ne bi trebao biti tako velik, bio je jadan, kažu nam, na farmi zatvoren mjesecima jer je površina koju su dobili za pašarenje postala pretijesna za crne svinje čije se ženke prase i do tri puta godišnje te je Šime bio prisiljen mirovati mjesecima. I upravo s njim otvaramo drugi dio priče o potrebama poljoprivrednog obrta "Terra Mater". - Nama zaista treba više prostora, trebaju nam novi pravilnici koje donose županijske vlasti kako bismo, recimo, ugovor o pašarenju zamijenili ugovorom o koncesiji koji je na dulje razdoblje i bolje je jamstvo da ćemo imati uvjete za održavanje, ali i proširenje farme. Treba nam i poticaj za izgradnju staja u kojima bi se svinje prasile. Imamo pomoć općinskih vlasti u Livnu, dobili smo novčanu potporu i od Vlade Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Ono što nedostaje je još malo više razumijevanja s viših razina vlasti, od izrade novih pravilnika do omogućavanja izvoza mesa, iako trenutačno s plasmanom nemamo nikakvih problema - kaže nam Ivana Milić. Uz priliku za proširenje farme, razvoj svinjogojstva na ovom području mnogima bi dao priliku za ostanak u Livnu.
- Ja imam još dvojicu braće koja bi rado radila ako bude posla na farmi - kaže nam Sanin Bajrić. Poznanike i rođake koji bi se vratili iz inozemstva ako bi dobili posao ima i vlasnica farme Ivana Milić. Uz malo više razumijevanja mjerodavnih, smeđih fleka po padinama Prologa, ali i drugih trenutačno pustih područja Livna bilo bi mnogo više, a s njima zdrave i ekološki proizvedene hrane na našim stolovima.
- Mi sad ne znamo hoćemo li biti u mogućnosti zadovoljiti potrebe našeg lokalnog tržišta jer svi traže odojka za Božić, a onda će i Uskrs - kaže Sanin Bajrić, koji je, kao i Ivana, žalostan kada ne može izaći u susret brojnim kupcima koji su u mesu crnih svinja koje uzgajaju prepoznali iznimnu kvalitetu. Prepoznavanje potreba poljoprivrednih proizvođača na ovom području, naglašavaju, donijelo bi višestruke koristi, kupci bi na stolu imali kvalitetno meso i mesne prerađevine, mnogi bi, umjesto odlaska, birali ostanak, a osobe poput Ivane Krišto dobile bi priliku, unatoč invaliditetu, živjeti od svojega rada. •
