Daniela Pavlića i danas, na kraju petog desetljeća života (u lipnju 2024. napunit će 50), još kao mladoga i perspektivnog mladića građani Bihaća i Bosanske Krupe u bosanskom Pounju dobro pamte kao ekološkoga aktivista. Pavlić, rođen u Hrvatskoj Kostajnici prije 49 godina, djetinjstvo je proveo u ovom pounjskom gradiću iz kojeg se s roditeljima u dobi od 15 godina 1989. doselio u Bihać i u njemu upisao gimnaziju.
Sizifov posao
- Otac je dobio stan od Energopetrola pa smo mogli birati - Prijedor ili Bihać. Bihać ima Unu pa je bilo lako odlučiti. I tako sam do 1993. ostao u Bihaću. Okusio sam rat itekako, bio sam šesti među svojim susjedima na koje je pala granata prvoga dana rata u Bihaću 12. lipnja 1992. Dvojica su poginula, trojica ranjena, a ja sam imao sreće da me ni jedan geler nije okrznuo. Bio sam i vojnik HVO-a s nepunih 18. Izišao sam iz Bihaća konvojem UN-a kao hrvatski državljanin, no uvijek se vraćam Bihaću jer je tu moja školska "raja". Čak su nakon Oluje trajale vojne operacije u Bosni, a ja sam stigao među prvima iz Hrvatske u Bihać da pozdravim svoje prijatelje - prisjetio se Daniel. Inače sam "originalni" Kostajničanin. Pradjed mi je bio gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, a s mamine strane, iz Bosanske Kostajnice, djed je bio ugledan ravnatelj knjižnice. Znači, korijeni su mi u Hrvatskoj Kostajnici, u kojoj sam odrastao, a sazrio sam u ratnom Bihaću od 1989. do 1993. - kaže Daniel Pavlić.
- Nakon dvadesetak godina radnoga staža, gdje sam se brusio kao pripravnik u Gradskoj upravi, ravnatelj Pučkoga otvorenog učilišta u Hrvatskoj Kostajnici, voditelj Filmskoga centra i kina te voditelj EU projekta, odlučio sam "zaploviti" u privatne vode. Otvorio sam paušalni obrt koji će se baviti dizajnom, vizualnim umjetnostima, videoprodukcijom, filmom, distribucijom, novinarstvom, nakladništvom, izobrazbom iz kulture i ekologije, promidžbom, marketingom, grafičkim dizajnom, turizmom i svime što me raduje i što sam radio dvadesetak godina honorarno. Član sam nekoliko strukovnih udruga i iza mene je nekoliko ozbiljnih filmova, izložbi fotografija, slika te veliko iskustvo u nevladinu sektoru. E, pa sad postajem sam sebi šef - priča Daniel.
Ispričao nam je Daniel kako je to sve počelo. "A zašto ti ne bi otvorio nešto svoje?", posavjetovala me Zlatica iz Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. "Imaš sad aktualne mjere, pa pogledaj malo na internetu", kazala je. Tako je započela moja poduzetnička priča o kojoj sam, moram to priznati, već dugo vremena razmišljao. Moj stav je uvijek bio da se zaposlenik treba potruditi i opravdati svoju plaću, pa sam tako uvijek i davao malo više sebe kako bih riješio radne zadaće. Osim plaće, često bih dobivao prodike svojih nadređenih jer je to bio Sizifov posao. Kada bih im kazao da sam uz svoj redoviti posao napravio još nešto što pridonosi kvaliteti ustanove za koju sam radio, nadređeni bi, umjesto pohvale, kazao: "A zašto nisi još i ovo?!" Jednom mi je kolega koji je sa mnom radio u javnom sektoru kulture šapnuo kako javni sektor znači sigurnost - ispričao nam je Daniel. Kazao je svome kolegi:
"Ja nisam takav. Stoga sam čvrsto odlučio pogledati te mjere samozapošljavanja i javiti se na njih." – Pa i ja ću se vjerojatno prijaviti na te mjere - rekao mi je prijatelj iz Petrinje kad sam ga sreo na nekom događanju u Sisku. – Mislim da sam spreman otisnuti se u poduzetničke vode. Cobru poznajem dvadesetak godina i surađivali smo godinama. Sretali smo se na događanjima koje smo novinarski pokrivali. Često je dolazio na moje festivale, a nedavno je pokrenuo i portal Evo priče, koji u moru crnih i turobnih vijesti i priča donosi one pozitivne i motivirajuće. "Bavit ću se promidžbom, a poboljšat ću svoj portal", reče mi Cobra. "Super. I ja ću nešto slično raditi, već imam viziju", odgovaram mu. "U biti, raditi ću sve ono što sam i prije honorarno i besplatno radio; dizajn, videoprodukciju, vizualne umjetnosti." "Odlično, onda smo na istom putu. Ako što zapne, čujemo se" – rastao sam se s Cobrom prije nekoliko mjeseci.
Tražio iskustva prijatelja
Prije negoli ću se upustiti u ovo, meni vrlo bitno, raskrižje u životu, tražio sam iskustva svojih prijatelja koji su također pokrenuli paušalni obrt. Ena Rajić mi je kazala kako joj je u početku bilo teško, a onda kada je krenulo, počela je i birati poslove jer nije stizala sve. "I lijepo sebi zaradiš plaću", napomenula mi je Ena. Andrea mi je rekla što sam uopće toliko dugo čekao. Trebao sam još odavno otvoriti svoj biznis jer me poznaje godinama. Odluka je samo potvrđena od svih mojih prijatelja poduzetnika. Slijedilo je prikupljanje dokumentacije. Pisma namjera bilo je lako prikupiti. Dobio sam ih dvadesetak, uglavnom od ljudi s kojima sam već mnogo puta surađivao i radio iz sektora kulture, novinarstva, dizajna, nevladinih organizacija, pa sve do privatnog sektora te javnih ustanova.
Dobio sam i tri potvrde iz strukovnih društava da sam njihov član - Hrvatsko novinarsko društvo, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika i Hrvatsko dizajnersko društvo. Zatim sam počeo pisati poslovni plan u koji sam trebao ubaciti i troškovnik opreme potvrđen s ponudama koje pravdaju tržišne cijene.
- Poslovni plan sam sastavio sam. Jednom sam otišao do Petrinjske razvojne agencije, no kad sam vidio da im je zaista gužva, jer se na mjere samozapošljavanja javljalo mnoštvo nezaposlenih, odlučio sam pokušati sve sam napisati. Sakupio sam i sve svoje dodatne edukacije, diplome, preporuke, pa i preslike prethodnih autorskih ugovora i ugovora o djelu koji su mi bili dokaz da sam se dosad bavio djelatnostima svog budućeg obrta. Sredinom kolovoza prikupio sam svu dokumentaciju, skenirao je te online prijavio. Trebalo je sad samo strpljivo čekati rezultate.
Tada me nazvao i Cobra.
"Kakva je situacija? Jesi li predao papire?", pitao me. "Sve sam predao i sad čekam. Prije dva dana dobio sam mail od djelatnice Zavoda za zapošljavanje iz Splita koja rješava moj zahtjev. Imala je primjedbu u troškovniku na stavku dron i GoPro kameru." "Ne kužim, pa ako ćeš se baviti dizajnom i videoprodukcijom, trebaju ti te kamere", reče mi Cobra. "Da, čak sam dobio mišljenje o tome Hrvatskog društva dizajnera, koje mi je potvrdilo da su dron i GoPro kamera postale standard dizajnera te da se dizajn odavno prestao baviti samo olovkom i papirom. Poslao sam to mišljenje, no i dalje su odbili te stavke. No, nema veze, zamijenio sam ih tabletom za crtanje i velikim monitorom. Kad mi posao krene, sam ću si zaraditi za kamere", rekoh mu. "I ja sam predao dokumentaciju pa sad čekamo", Cobra se nasmiješio.
Prošlo je punih mjesec dana od kada smo predali zahtjeve. I uspjeli smo! Dobili smo poticaj za samozapošljavanje. Bilo je to zeleno svjetlo da otvorimo obrt. Trebali smo odrediti primarnu djelatnost, onako po poslovnom planu koji smo predali, te dodati još nekoliko djelatnosti kojima ćemo se baviti. Cobra je uzeo promidžbu i PR, a ja specijalizirani dizajn.
Sad je trebalo samo osmisliti ime te krenuti u provedbu registracije.
- Uz pomoć iskusnoga fotografa Nikole Šolića odlučih se za "Art Pogon". Nekako mi se učinilo da je to upravo ono što ja i jesam. Tijekom osnivanja obrta dobio sam i nagrade za najbolju reportažu 2022. na FraMaFu festivalu u Daruvaru, a i Županijski književni pleter za najbolje prozno djelo u 2022., tako da su mi te dvije nagrade još više dale vjetra u leđa za početak mog malog obrta. Te vrijednosti bile su dobar čimbenik i za Cobru, koji je također poznat po svojim tekstovima s fotografijama i digitalnim sadržajima po web-portalima. Stoga za njega nije bilo sumnje za ime svoga obrta. I eto nas! U pedesetim godinama života krećemo u poduzetništvo. Nikad nije kasno - poručuje Daniel.
- Sjetih se Stevea Jobsa koji je isto tako startao u pedesetima, kao i vlasnik KFC lanca restorana. Bitna je ideja, volja i kvaliteta koju smo brusili svih ovih godina dok smo radili u raznim službama. Znam da neće biti lako, no ja već imam neke prve poslove za odraditi - kazao je.
U ovoj poduzetničkoj avanturi jedino se bilo teško odlučiti se za skok.
Osobni rast
- Bilo je lako otvoriti obrt, a u današnje vrijeme još je lakše doći do tržišta jer je ono veliko. Samo hrabro, pošteno i iskreno u nove radne pobjede. Za razliku od onog iskustva kada radiš za neku tvrtku ili privatnika, ovdje je barem jednostavna činjenica: koliko se potrudiš i dadeš se u posao, toliko će ti se i vratiti! Sad kad smo dobili priliku za osobni rast na poslovnom planu, na nama je iskazati se. A na vama je da slobodno možete računati na nas - poručio je novopečeni poduzetnik.
