Nedavno je obilježeno 30 godina kardinalske službe nadbiskupa vrhbosanskog u miru Vinka Puljića. Nismo prekinuli tradiciju ni ovoga Božića i našega kardinala upitali smo o stanju i položaju Katoličke crkve, vjernika, naroda, države BiH i svijeta koji je u kaosu, o sukobljavanjima i nemirima. Staloženo, smireno, rječnikom blagoga oca, odgovorio je s puno mudrosti i brige na svako pitanje i ponudio prostora za razmišljanje.
Večernji list: Kako vi doživljavate Božić u ovim vremenima kada su podjele u društvu sve izraženije?
- Kako se prvi Isusov dolazak na zemlju rođenjem u Betlehemu dogodio u onoj stvarnosti tako i danas Božić dolazi u našu realnost i svagdašnjicu. Doživljaj otajstva Božića nije bitan u izvanjskoj stvarnosti, nego u srcu i u vjeri. Iz te Isusove blizine imamo svjetlo i snagu kako se nositi sa svagdašnjom stvarnošću. Stavljamo Božju ljubav u središte doživljavanja i proživljavanja.
Večernji list: Što Božić, kao blagdan nade i svjetla, znači za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini? Imaju li razloga nadati se boljim, pravednijim vremenima?
- Kada promatramo zbivanja u svijetu, posebno gdje rat ostavlja strašnu pustoš, onda trebamo zahvaljivati Bogu što se možemo nositi sa svim izazovima. Prvo trebamo moliti za Božji mir u srcu i s ljudima s kojima dijelimo svagdašnjicu. Također smo pozvani moliti za mir u svijetu, a posebno u onim zemljama u kojima ratovi svakodnevno odnose živote. Mi koji živimo u Bosni i Hercegovini trebamo voljeti svoju zemlju u kojoj nas je Bog pozvao u život i zajednički je izgrađivati jer samo tako možemo stvoriti društvo u kojem će se svaki čovjek i svaki narod osjećati kao kod kuće. Potrebno je da se u isto vrijeme tijekom došašća i Božića okrenemo oko sebe i pomognemo onima kojima je pomoć stvarno potrebna pa ćemo biti zadovoljniji u srcu i zahvalniji za puno toga što nam Bog daje na razne načine.
Večernji list: Kako potaknuti vjernike da u Božiću pronađu snagu za svakodnevne izazove?
- Rođenjem Isusa Krista Bog nam je postao blizu da bi čovjeka sebi približio, ali i da nas približi jedne drugima. Božić je očitovana i darovana Božja ljubav, a to je izvor nade i hrabrosti u borbi za život. Zato je važna priprava za Božić, da se božićno otajstvo doživi i iz njega živi. Bog Otac nam je po daru svojega Sina pokazao da se istinska ljubav uvijek daruje drugima. I mi smo pozvani darovati se Bogu i bližnjima – sebe, svoje vrijeme, svoju ljubav, a materijalni darovi trebaju biti samo izraz tog našeg darivanja.
Večernji list: Zašto, prema vašem mišljenju, moderni čovjek teško pronalazi Boga u svojoj svakodnevici i kako mu Božić može pomoći da ponovno otkrije blizinu Božje ljubavi?
- Mnogo je stvari koje su okupirale modernog čovjeka. Previše je zaglibio u materijalizam. Profit mu je postao najvažniji interes. Oholost mu je zaslijepila pogled prema smislu života. Zaboravio je da je osoba koja ima duh i tijelo i da se treba okrenuti puno više duhovnim vrednotama. Ono što je materijalno podvrgnuto je prolaznosti, a ono što je u Bogu učinjeno - to ostaje.
U utrci života i u želji da dosegne sreću kroz materijalno, često zaboravi zastati u Božjoj blizini, ostati u molitvi, pronaći unutarnji mir. Kada Boga istinski susretne, tada i sve drugo dobiva dublji smisao.
Večernji list: Kako Božić, kao otajstvo Božje poniznosti i blizine, može pomoći čovjeku opterećenom grijehom i nesigurnošću da pronađe mir i nadu?
- Poniznost je ona kojoj se Bog obraća. Bog se malenima objavljuje. Čovjek je pozvan otkriti smisao života. Bez Boga i Božjeg svjetla to neće uspjeti. Valja se osloboditi grijeha kajanjem, ispovijedi i praštanjem. Poniznoj i raskajanoj osobi oslobođenoj grijeha i mržnje otvaraju se oči srca i postaje sposoban doživjeti Boga blizoga.
Večernji list: Često ističete važnost poniznosti u susretu s Božićem. Kako poniznost može biti ključ za duhovni preporod pojedinca i obitelji u današnjem društvu?
- Bog se oholima protivi, a malenima se objavljuje. Koliko god paradoksalno zvučalo, čovjekova veličina je u malenosti jer tek tada čovjek shvaća i rado prihvaća biti ono što uistinu jest – dijete Božje. U isto vrijeme shvaća i prihvaća da je sve što ima, zapravo, Božji dar. Od Boga jedino nije grijeh, koji uvijek čovjeka vodi u ropstvo. Budući da je čovjek stvoren na Božju sliku, onda grijeh ne pripada ni čovjeku.
Kroz poniznost čovjek priznaje svoju grešnost i postaje sposoban okajati grijeh i otvoriti srce za Božji dar. Bog je neizmjerno milosrdan i oprašta nam grijehe i mi se ponovno prepoznajemo kao djeca nebeskog Oca, koji nas božanski ljubi.
Večernji list: Kako današnje obitelji mogu ponovno pronaći ulogu “male crkve” i postati mjesto gdje se Božić autentično slavi i prenosi na nove generacije?
- Roditelji trebaju naučiti s djecom razgovarati srcem, a ne mobitelom. Prevažna je ta komunikacija u obitelji. Pokušati zajednički moliti i doživjeti radost obiteljskog stola. Imati vremena jedni za druge te smanjiti, ako ne i ukloniti, digitalnu komunikaciju dok su zajedno.
Obitelj kroz molitvu i čitanje Svetog pisma uprisutnjuje Isusa u svojoj sredini, a On je obećao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima” (Mt 18,20). Obiteljska molitva, ali i razni oblici zajedničkog druženja i razgovora, unatoč svim poslovima, jako su važni za rast u obiteljskom zajedništvu.
Večernji list: Kako povezati poruku Božića s izazovima današnjeg društva, poput otuđenja, nepravde, obiteljskih kriza i gubitka moralnih vrijednosti?
- Isus je došao kroz obitelj. Isusa u obiteljskom ozračju treba doživjeti. Obitelj je prava škola vjere i morala. Roditelji svojim stavom više odgajaju nego riječima. Temelj obiteljskog gnijezda je ljubav roditelja prema djeci, jednih prema drugima i djece prema roditeljima, a povrh svega je ljubav Božja.
Večernji list: Što poručujete roditeljima i odgojiteljima u vremenu kada obitelj sve više gubi svoje tradicionalne temelje? Kako ih ohrabriti da održe kršćanske vrijednosti unutar svojih domova?
- Mnogi današnji roditelji odrasli su i odgajani u vremenu komunizma ili u ratnom vremenu, odnosno u prvim poratnim godinama. Njihovi roditelji su najčešće odgojeni u vjerskom ozračju, posebno u selima i u manjim sredinama. Nažalost, mnogi od njih nisu shvatili važnost takvoga odgoja pa su na svoju djecu vrlo malo toga prenijeli. Jako je važno prenijeti na nove naraštaje radost življene vjere koja treba obilježavati cjeloviti čovjekov život, a ne samo pojedine trenutke. Prvo, trebaju biti otvoreni i poučljivi baštini koju su primili od svojih predaka i to živjeti i svjedočiti. Trebamo se osloboditi potrošačkog mentaliteta i svjedočiti svoju vjeru na autentičan način. Tek tada ćemo zračiti radošću vjere, što posebno mladi cijene i prihvaćaju. Nije se lako oduprijeti ovom agresivnom relativizmu i nametanju lažnih vrijednosti koje se u javnosti nameće, a čovjeka ostavljaju praznim u duši.
Večernji list: Nedavno je kardinal Camillo Ruini, koji je bio na čelu Komisije za Međugorje, rekao kako je prvih sedam dana ukazanja Gospe bilo autentično. Kako gledate na notu Svete Stolice, kao i proces koji se događa u ovome svjetski poznatome hodočasničkom mjestu?
- Radujem se da je Sveta Stolica dala svoj stav i da je mjesni biskup to obznanio i protumačio. Svijet se raduje da se može okupljati na tom mjestu, moliti, sakramente primati i doživjeti obraćenje čineći pokoru. Gdje god se s vjerom i srcem moli, tamo Bog daje svoju milost.
Večernji list: Kakav je vaš stav o politici koja potiče podjele unutar hrvatskog naroda, kako unutar BiH, tako i šire?
- Treba razlučiti političke stavove i narod. Narod je preživio brojne političke nepravde i lomove. Vjerujem da će s pouzdanjem u Boga prebroditi i ovu turbulentnu situaciju. Nesloge je uvijek bilo i bit će i među najbližima. Međutim, nužno je razlikovati različita mišljenja i stavove od zauzimanja za ono što nije pravedno ili zauzimanja za one političke stavove koji nisu utemeljeni na pravdi. Ne smije se pod krinkom zauzimanja za jedinstvo naroda podržavati politiku koja se ne zauzima za jednakopravnost naroda na svim prostorima, a posebno tamo gdje su manje brojni, jer su upravo njima najpotrebnije pomoć i potpora. Zauzimajući se za jednakopravnost naroda u odnosu na druga dva naroda, nužno je zauzimati se i za jednakopravnost unutar svoga naroda u svakom dijelu ove zemlje. Nesloga oko općeg dobra i temeljnih stvari pravednosti nikada nije dobra. Sloga treba nicati oko zajedničkog općeg dobra utemeljenog na pravdi.
Večernji list: Mislite li da postoji rješenje za prevladavanje unutarnjih razdora među Hrvatima?
- Postoji ako se odreknemo svojih sebičnih interesa i stavimo dobro naroda i dobro čovjeka uopće na prvo mjesto. Previše je egoizma, sebičnosti, taštine i mudrovanja.
Večernji list: Što biste poručili hrvatskim političkim predstavnicima u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, kada je riječ o njihovoj odgovornosti prema narodu?
- Nisam pozvan docirati, ali sam otvoren razgovarati o svim pitanjima. Problem je što se odgovornost urušila, a njezino mjesto zauzela je sebičnost. Iako napast oholosti trajno vreba na svakoga od nas, ipak su moć i vlast velika napast i nije joj se lako oduprijeti. Potrebno je uvijek čuti, kako često kažemo, malog čovjeka, ali i ljude intelekta i duhovnosti te vlast shvaćati kao služenje. Politički predstavnici su, osim toga, za svoje služenje i dobro plaćeni pa ljudi od njih s pravom očekuju da im istinski služe. Budući da su članovi našeg naroda u većini vjernici, pozvani su promicati istinske vrijednosti, među kojima posebno život i obitelj.
Večernji list: Kako komentirate to da domaći političari dopuštaju strancima da im “kroje kapu” umjesto da sami preuzmu odgovornost? Što je tu problem, po vašem mišljenju?
- U napasti smo i strane, odnosno međunarodne diplomate i političare gledati samo u negativnom svjetlu, a bez njih bi mnoge stvari i tijekom i nakon rata bile puno teže. Međutim, njih ne zanima toliko narod koliko geopolitički interesi i o tome treba voditi računa. Za razliku od njih, bilo bi za očekivati da domaće političke predstavnike, prije svega, zanima narod, koji ih je i birao. Najčešće problemi nastaju tamo gdje se domaći političari ne žele dogovoriti jer mnogima od njih odgovara ovakvo stanje, koje se godinama najvećim dijelom uopće ne mijenja. Kada im to ne bi odgovaralo, oni bi to stanje promijenili nabolje, a uvjeren sam da većina međunarodnih predstavnika ne bi bila protiv toga.
Večernji list: Nedavno su dva “ugledna” veleposlanika upozoravala Hrvate da će se ukinuti konstitutivnost, a jedan doslovno ponovio riječi vašeg sugovornika prije 20 godina - da će se ovaj narod morati asimilirati ili iseliti. Kakva je to agenda i je li to rješenje za BiH, da jedan narod nestane?
- Prije svega, nužno je ostvariti sva ljudska prava i vjerske slobode svakoga čovjeka u svakom dijelu Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme treba se zauzimati za jednakopravnost svih triju konstitutivnih naroda u BiH i tu se može pronaći rješenje. Podsjećam da je jednom prigodom naša Biskupska konferencija naznačila u kojem bi smjeru trebalo ići, ali to nije naišlo na potporu bilo koje vodeće politike u BiH. Najtužnije od svega jest da nam ljudi, posebno mladi, odlaze u brojne zapadnoeuropske zemlje, gdje će s vremenom mnogi izgubiti svoj narodni identitet. Potrebno je čuti te mlade ljude, zašto odlaze i poduzeti sve što je moguće da na ovim prostorima vide svoju budućnost.
Večernji list: Koja bi bila vaša božićna poruka ove godine suočene s brojnim domaćim, ali i svjetskim iskušenjima, godine tmurne od rata i razaranja. Kako graditi optimizam?
- Optimizam ne ide iz vanjske stvarnosti, nego iz nutrine i pouzdanja u Boga. Davno je nikla narodna: mogu kako hoće, ali neće dokle hoće, Božja je zadnja. Božić je divna prilika da rastemo u ljubavi i nadi. Bog ljubav postao je jedan od nas da nas sebi približi. Ne bi nas ni politička ni društvena situacija trebala toliko vezati uz sebe da zaboravimo na činjenicu da Bog vodi povijest, i to povijest spasenja. Po anđelu Gabrijelu poručuje Mariji, ali i nama: “Ta Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,37). Marija na to odgovara, a to bi trebao biti i odgovor svakoga od nas: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,28). Neka se u svakome od nas i ovoga Božića nastani ta božanska Riječ tijelom postala. U tom duhu svim članovima naših biskupijskih zajednica, ali i svim katolicima želim sretan i blagoslovom ispunjen Božić i na dobro vam došlo porođenje Isusovo. Čestit Božić želim i svim kršćanima koji slave Kristovo rođenje, a svim našim sugrađanima da se s nama raduju kao što se i mi želimo radovati kada oni slave svoje svete dane.
