Manje-više svaki Hercegovac rođen prije devedesetih godina prošloga stoljeća, čuo je ako ništa od svojih baka, za travu ivu, lat. teucrium montanum.
Tradiciji i narodnoj medicini skloni o njoj su pričali prave ode koje najbolje sažima izreka: “Govorila trava iva, ne čupaj mi žila, od mrtva napravit ću te živa!”
Na padinama Klobuka
Bez obzira što na latinskom “montanum” na prvu podsjeća da je riječ o biljci vezanoj uz planine, trava iva može se naći i u tzv. niskoj Hercegovini već na područjima oko dvije stotine metara iznad razine mora.
Popularnu travu ivu na slici, zatekli smo u velikim busenjima na jugoističnim padinama brda Klobuk u ljubuškoj općini na oko 350 metara nadmorske visine.
Kao rijetko gdje na prostoru od nekoliko desetaka četvornih metara pravo je obilje ljekovite ive, što očito upućuje da joj mjesto odgovara.
Sudeći prema predajama iz narodne medicine na oko nježna trava, zavodljivog mirisa, pravo je vrelo zdravlja.
Osim u narodnoj medicini koristi se za liječenje mnogobrojnih bolesti, prije svega probavnih i dišnih organa, pa čak i kod tuberkuloze pluća.
Specijalizirani časopisi navode kako trava iva u svom sastavu ima gorke tvari, tanin, metanol, petrolejski eter, kloroform, etilni acetat, 1-butanol...
Upravo zbog tih sastojaka čak je i ljekarnici često preporučuju za jačanje imuniteta, a odličan je izbor za ljude koji su izloženi jakom stresu.
No to je tek početak jer trava iva, kažu, zbog gorkih tvari pomaže kod mnogobrojnih bolesti želuca, olakšava nadutost. Dalje, antiseptičkim djelovanjem uništava patogene mikroorganizme, odstranjuje štetne tvari u crijevima i želucu.
Djelotvorna je kažu i kod bolesti usta i grla, raznih infekcija, gljivica i afti. Čaj trave ive liječi grčeve i čisti krv. Upotrebljava se i protiv svih vrsta groznica, pomaže kod šećerne bolesti, pa bolesti jetre i žuči, ublažava probleme reumatizma, pomaže kod hemeroida…
Lijek iz prirode
Dakle, umjesto priručne kućne ljekarne dovoljno je znati gdje u prirodi raste trava iva i eto lijeka. Bitno je ne čupati joj žile, što znači ne uništavati je, jer se poslije branja uspješno regenerira. Upravo zbog zaštite ove biljke mjesta gdje ona raste nisu se svakome kazivala.
Bake su to prenosile na ozbiljne članove obitelji ili zajednice ne toliko da bi čuvale tajne liječenja koliko da je zaštite od uništavanja. Rakije i slične žestice kojima iva daruje aromu ovoga puta nećemo ni spominjati.
