Čim se utišaju nogometne “vuvuzele”, završe ljetni godišnji odmori (za one koji u ovoj državi nešto rade), eto zvukova političkih bubnjeva. Predizborni zvukovi odjekivat će cijelom BiH, od suhog Neuma do poplavljene Posavine. Povučeni pred nogometnom groznicom, kojom su ovih dana zaraženi i najzagriženiji nogometomrsci, političari u tišini akumuliraju energiju. U tajnosti pišu govore, analiziraju predizborne strategije, s tolikim žarom i voljom na kojoj bi im pozavidjeli i Safet Sušić i Niko Kovač. Slažu se političke koalicije, traže se najjači igrači, od čega će ovisiti tko će spremniji istrčati na blatnjav bh. “predizborni teren”. Koriste se sve moguće dopuštene i nedopuštene taktike. Sastavi se kao i na Mundijalu u Brazilu kriju do posljednje minute kako politički protivnik slučajno ne bi saznao kojom taktikom i igračima ulaze u političku arenu. Licitirat će se tada svim i svačim, pa i nedavnim katastrofalnih poplavama koje su kao i ratu pomjerile i biračku bazu. Tražit će se krivci, isticati imaginarni pozitivci. Birači iz poplavama pogođenih područja uvjeravat će se kako će za njihova mandata teći med i mlijeko, a ne blatnjava rijeka s tonama otpada i ostacima urušenih mostova. Forsirat će se priče o obnovi, novim radnim mjestima, otvaranju masovnih radova na obnovi kuća, porušene infrastrukture... U tom i takvom političko-društvenom kolopletu Brazil i nogomet, isto kao i poplave, bit će brzo zaboravljeni. Na klupi za pričuvu neće kao što su to godinama radili sjediti ni predstavnici međunarodne zajednice čija je pogrešna politika i analitička procjena izravno ili neizravno stvorila ambijent i državu u kojoj su politika i političari veće “face” od Papetovih nogometnih izabranika. Njihovoj odluci da konačno s klupe za pričuve istrče na “kvrgavi” bh. teren kumovali su događaji iz Ukrajine, ali i masovni nasilni prosvjedi u BiH iz veljače ove godine. Kako na svojim granicama ne bi gledali za nekoliko mjeseci ukrajinski scenarij, čelnici Europske unije, na inicijativu nekoliko manjih članica, prije svega Hrvatske, odlučili su se ove predizborne godine pozabaviti stanjem u BiH. Iako je izborna godina sklizak teren za strano miješanje u BiH, njemačka kancelarka Angela Markel, odlučila je, kako stižu neslužbene informacije, prva degažirati loptu s terena EU-a o kojoj bi se možda kasnije moglo dugo pričati. Oprezna njemačka dama nije kao njeni prethodnici iz Washingtona, Londona, Bruxellesa..., krenula oštrom retorikom o nagloj promjeni taktike, promjeni cijele ekipe u BiH, pa i uništenju matrice koja se zove Daytonski sporazum, a na kojoj svih ovih godina BiH pliva i proživljava teške političke i ekonomske poraze.
Ona je njemački pragmatično krenula s pričom o investicijama, gradnji infrastrukture, obnovi kuća, borbi protiv korupcije... “Savezna Republika Njemačka, kao vodeća europska sila, već od jeseni ove godine planira aktivniji diplomatski angažman na rješavanju krize u BiH, a prvi korak je velika konferencija o zapadnom Balkanu najavljena za 28. kolovoza ove godine”, podnaslov je jednog teksta preko kojeg bh. mediji najavljuju Merkelin angažman u BiH. Od posljednjih razgovora o reformskim procesima u BiH prošlo je relativno malo vremena, ali se jako puno krupnih stvari dogodilo u bližem i širem bh. okruženju.
Evo ih samo nekoliko: to su izbori u Srbiji, ukrajinska kriza, zatopljenje odnosa između Srbije i Kosova, jača politička angažiranost Hrvatske po pitanju zaštite hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH, pa i katastrofalne poplave. Kad se tome doda podatak da BiH nije više u velikom političkom fokusu Amerike,koja ima ozbiljnih problema diljem svijeta, ali i u svojoj ekonomiji, jasno je da će neke stvari morati zbog sebe same gurati Europska unija. Kad to radi njena najjača članica, onda se nadati nekom rezultatu, nakon dugih niza godina političkog posta, svađe, bezidejnosti.
Angela Merkel može biti prva koja je na bh. političkom terenu osvojila bodove. Utakmica pred nama do kraja je neizvjesna, samo da ne bude prekida!
