Iako je pandemija bolesti COVID-19 usporila svjetsko gospodarstvo i, posljedično, smanjila emisije stakleničkih plinova u 2020. godini, svijet je nastavio put prema porastu temperature iznad 3 °C do kraja stoljeća. Prema izvješću Programa za okoliš Ujedinjenih naroda, bez značajne promjene ponašanja na svim razinama, od državne i institucionalne do osobne i lokalne, cilj Pariškog sporazuma za zadržavanje porasta temperature ispod 2 °C, s ciljem od 1,5 °C do 2100. godine, ostaje nedostižan, uz katastrofalne posljedice za čovječanstvo i svijet kakav poznajemo.
Mjere energetske učinkovitosti
Akumulacija antropogenih emisija stakleničkih plinova glavni je razlog klimatskih ekstrema kojima svjedočimo posljednjih godina. Sagorijevanje fosilnih goriva odgovorno je za oko tri četvrtine antropogenih emisija stakleničkih plinova. Međunarodna agencija za energiju (International Energy Agency) ističe da su u 2021. godini emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora porasle za gotovo 2,1 Gt u odnosu na emisije iz 2020. godine. Takav godišnji porast emisija stakleničkih plinova nije zabilježen od 2010. godine i vraća emisije iz 2021. godine na razinu emisija prije pandemije u 2019. godini. Unatoč mjerama energetske učinkovitosti i sve većem udjelu energije iz obnovljivih izvora, geopolitička situacija i nepovoljne vremenske prilike dovele su do sagorijevanja većih količina ugljena. U Europskoj uniji ukupne emisije stakleničkih plinova porasle su u 2021. godini u odnosu na pandemijsku 2020. godinu, ali nisu dosegnule razinu emisija iz 2019. godine, što je bio slučaj globalnih emisija. Emisije stakleničkih plinova iz 2021. godine zaustavile su se na 3.311,47 milijuna tona ekvivalenta CO2 (CO2 eq). U razdoblju od 1990. do 2021. godine neto emisije stakleničkih plinova u EU-u su smanjene za 30 posto.
Energetska učinkovitost dio je razvojnih smjernica svih sektora energetskog sustava. Posebnu pozornost treba posvetiti energetskoj učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje, zgrada, industrije i prometa jer su tu najveći mogući učinci. Mjerama energetske učinkovitosti smanjuje se porast potrošnje energije, što smanjuje potrebu za izgradnjom novih kapaciteta, uvozom energije i povećava sigurnost opskrbe. Povećanje energetske učinkovitosti uz ostvarene energetske uštede doprinosi smanjenom korištenju fosilnih goriva i smanjenju emisija štetnih plinova u okolinu, razvoju gospodarstva, povećanju broja radnih mjesta te većoj konkurentnosti.
Ekološki prihvatljive tehnologije
Prometni sektor sudjeluje s oko 20% u potrošnji ukupne primarne energije EU. Pri tome 98% od ukupnog utroška energije u tom sektoru proistječe iz fosilnih goriva. Budući da je promet ujedno i najbrže rastući sektor u pogledu potrošnje energije, on predstavlja jedan od glavnih izvora plinova s učinkom staklenika i uvelike je ovisan o uvozu fosilnih goriva. Stoga je realizacija politike energetske učinkovitosti u tom sektoru opravdana i nužna u cilju postizanja održivog, konkurentnog i modernog sustava. Ukratko, kao cilj se postavlja uspostava jedinstvenog, učinkovitog i djelotvornog prometnog sustava koji će osigurati veliku mobilnost ljudi i usluga, zaštititi životnu sredinu, poboljšati energetsku sigurnost, promovirati minimalne radne standarde prometnog sektora te zaštititi putnike i građane. Prometni sektor treba doprinijeti osiguravanju globalne energetske sigurnosti, povećati kvalitetu radnih mjesta, kao i samih zaposlenika u prometnom sektoru, brinuti se o zaštiti građana u ulozi korisnika i pružatelja prometnih usluga, biti inovativan u podršci realizacije prva dva cilja: mobilnosti i zaštite, povećanjem učinkovitosti i održivosti rastućeg prometnog sektora. Navedeni ciljevi su apsolutno konzistentni sa smjernicama Lisabonske strategije u pogledu razvoja EU-a.
Oni su, dakako, dugoročne prirode te predstavljaju uravnoteženje između ekonomskog rasta, društvenog blagostanja i zaštite životne sredine. Cestovni i zračni promet EU-a već su počeli osjećati beneficije dobivene realizacijom zacrtanih ciljeva, dok se kod željezničkog i vodnog prometa tek u skorijoj budućnosti očekuju značajnije aktivnosti. Potrebno je povećati potencijal tržišta za prodor ekološki prihvatljivijih tehnologija, prvenstveno onih koje su u izravnoj korelaciji s emisijama stakleničkih plinova.
