Velikokladuško prigradsko naselje Šiljkovača, smješteno uz državnu granicu s Republikom Hrvatskom, već desetljećima nema asfaltiranu cestu, a njegovo multietnično stanovništvo, Hrvati i Bošnjaci, godinama se guši u prašini, posebice tijekom ljetnih mjeseci, dok za hladnijeg vremena, jeseni i zime, kada padaju obilne kiše, gazi blatnjavu cestu, piše Večernji list BiH.
Kao i svi građani, nedvojbeno je da su i Šiljkovčani zaslužili život dostojan čovjeka, hodati i voziti se po suvremenoj asfaltnoj cesti. Mukotrpna borba za nju traje već dulje od trideset godina.
Prekinuta izgradnja
Prije deset godina započela je izgradnja prve dionice ceste Nepeke - Područna škola Šiljkovača - Križ duge dva kilometra (2004 metra) i dionice ceste prema Šmrekovcu, a onda se stalo. Izgradnja nije nastavljena ni danas. Ovom cestovnom pravcu širokom četiri metra i s oko 600 metara rubnika gravitira 35 kućanstava i sva su pristala sudjelovati u akciji koliko budu mogla, a otprilike je podjednak broj hrvatskih kućanstava koja su ovdje domicilna i bošnjačkih, koja su se tu nastanila u posljednje vrijeme. Mnogo ih živi vani, u dijaspori, i od njih se mnogo, s razlogom, očekuje u ovoj akciji. Predračun za ovu etapu ceste kreće se oko 300.000 KM, a ogromna je prednost što cesta ima projektnu dokumentaciju do Područne škole (oko 1300 metara). Na ovoj sadašnjoj prašnjavoj cesti ranije je urađeno pet propusta. Inače, prigradska naselja Šiljkovača, Šmrekovac i Nepeke pripadaju mjesnoj zajednici Grad. Nema sumnje da ovom projektu itekako mogu pomoći Hrvati USŽ-a (u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti), ali i susjedne Republike Hrvatske, što voditelji akcije i očekuju.
Članovi Građevinskoga odbora procjenjuju kako dvadesetak učenika iz Šiljkovače svakodnevno odlazi u škole u Veliku Kladušu i susjedni Cetingrad u Republici Hrvatskoj. Ovom prašnjavom cestom svakodnevno se kreće šest teških invalida, većina u invalidskim kolicima, a jedan od njih je Ramiz Pandžić, član Građevinskoga odbora. Za njihove potrebe Hitna služba Doma zdravlja nerado dolazi, a zimi je to najčešće i nemoguća misija. Nabrojena naselja su smještena u graničnom pojasu s Republikom Hrvatskom, a Hrvati ovdje nemaju čak ni svoje groblje, da ne spominjemo crkvu i druge sadržaje. Javnosti je odranije poznato kako se ovdašnji umrli pokapaju u susjednom Cetingradu, da djeca odlaze u tamošnju osnovnu školu, a u srednju u Slunj te da i danas državnu granicu prelaze (i)legalno na posebno određenom mjestu. Naravno, za njih je problem što škole u Velikoj Kladuši nemaju nastavne programe prilagođene tim učenicima.
Solidarnost s mještanima
Za asfaltiranje lokalne ceste Dragan (Markov) Cindrić, mještanin i član Građevinskoga odbora, uplatio je 500 KM, a kad je shvatio ozbiljnost projekta i priliku koju treba iskoristiti, uplatio je na žiro-račun još 2500 eura. I drugi članovi Građevinskoga odbora među prvima su uplatili svoj početni udio. Ovoj akciji mogu se i trebaju odazvati svi ljudi dobre volje te tako pokazati solidarnost s mještanima koji godinama žive pored prašnjave makadamske ceste, a na području općine Velika Kladuša nema ni bližeg centru, a ni važnijeg cestovnog pravca od ovoga. Ova akcija prilika je da se nakon deset godina od tada građanima spomenutih naselja ostvari životni san.
