Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić posvetio je jučer novu župnu crkvu sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu u gradskoj četvrti Grbavica pokraj stadiona Nogometnog kluba Željezničar.
Misno slavlje započelo je svečanom procesijom do zaključanih ulaznih vrata crkve koja s pastoralnim centrom čini jednu građevinsku cjelinu. Tu su se okupili vjernici župe sv. Ignacija Lojolskog i drugih sarajevskih župa, brojne časne sestre raznih družbi. U okviru uvodnog obreda pred ulaznim crkvenim vratima projektant gospodin Juro Pranjić ukratko je upoznao nazočne s poviješću gradnje crkve i pastoralnog centra te predao ključeve crkve kardinalu Puljiću, budući da je mjesni biskup prvi župnik svih župa u svojoj biskupiji. Potom je kardinal Puljić dao te ključeve župniku p. Krešimiru Djakoviću koji je vodio gradnju crkve čije je temelje također blagoslovio kardinal Puljić 2014. godine. Nakon što je p. Djaković otključao ulazna crkvena vrata, u novu crkvu ušla je najprije asistencija i koncelebranti s kardinalom Puljićem, a potom i svi okupljeni vjernici, javlja KTA.
U ime cijele župne zajednice p. Krešimir uputio je pozdrav kardinal Puljiću, vojnom biskupu u BiH mons. Tomi Vukšiću, provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Daliboru Reniću, provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozi Marinčiću i brojnim svećenima te časnim sestrama među kojima su bile provincijska predstojnica Bosansko-hrvatske provincije Školskih sestara franjevki s. Kata Karadža i provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije s. M. Maria Ana Kustura. Poseban pozdrav uputio je vjernicima župe Bezgrješnog Srca Marijina s Jordanovca i Presvetog Srca Isusova iz Palmotićeve u Zagrebu.
„Pozdravljam i sve vjernike sarajevskih župa i drugih župa naše Domovine koji su došli s nama podijeliti radost posvete naše nove župne crkve. Pozdravljam projektanta ove crkve i Pastoralnog centra gosp. Juru Pranjića, koji je zajedno s gosp. Blaškom Djakovićem nadzirao gradnju. Pozdravljam i akademskog kipara gosp. Hrvoja Urumovića i sve izvođače radova na crkvi i Pastoralnom centru. Na kraju pozdravljam i sve vjernike župe sv. Ignacija Lojolskog koji su dugi niz godina strpljivo čekali ovaj dan. Neizmjerno se radujem zajedno sa svima vama današnjem danu kada na posebno svečan način posvećujemo ovu novu župnu crkvu i nakon četrdeset godina ćemo slaviti Boga u ovom novom zdanju i Njemu u molitvi zahvaljivati na svim darovima kojima nas svaki dan obilato obasipa“, kazao je u svom pozdravu p. Djaković.
Nakon misnih čitanja kardinal Puljić uputio je prigodnu propovijed. „Zaista sam radostan da smo doživjeli ovaj događaj nakon dugih, dugih borbi za dobivanje dozvole, a onda i traženja sredstava za gradnju ove župne crkve, kazao je kardinal Puljić. Napominjući da je čovjek u napasti da postane „pokvarljiva roba“, istaknuo je da riječ Božja obnavlja ljudsko srce. Osvrćući se na prvo misno čitanje iz knjige proroka Nehemije koje opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, kazao je da je naviještena riječ Božja izazvala suze kod ljudi koji su velikim dijelom već bili zaboravili svoje korijene.
„Riječ Božja obnavlja ljudsko srce, pamet i svijest te ga vraća korijenima: Bog je onaj koji nas je stvorio, objavio nam se i otkupio nas“, kazao je kardinal Puljić ističući da crkva koju posvećuju nije samo zdanje nego dom Božji u kojem su svi vjernici kod kuće jer su došli svome Bogu Ocu da prepoznaju sebe kao djecu Božju po slušanju Božje riječi. Podsjećajući na riječi sv. Pavla da su hram Božji, kardinal Puljić istaknuo je potrebu trajne obnove u čemu im pomaže crkve kao simboli zajedništva i mjesta u kojem slušaju poruku spasenja i postaju dionici djela spasenja. Dodao je da je čovjeku potrebna stalna obnova i vraćanje korijenima vjere u kojoj je ponikao kao kršćanin i kao dijete Božje.
„Bit će posebno važno da nadiđemo javno mnijenje“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na Isusovo pitanje učenicima, što govore ljudi tko je On. Spomenuo je razna pisanja po portalima, novinama i drugim medijima. Dodao je da nije posebno važno, što ljudi pričaju nego što će svatko odgovoriti na Isusovo pitanje, što misli, tko je On? „Mi ovdje dolazimo ispovjediti svoju vjeru: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' Zato smo i izgradili ovo zdanje da u njemu susretnemo Isusa, da na neki način doživimo da On nas udomljuje da bi mi Njega udomili. Udomljuje nas u svom domu kao svoju djecu, kao braću i sestre da bi mi Njega udomili u svetoj pričesti i primili ga u svoj stan, u svoje srce koje je hram“, rekao je kardinal Puljić.
„I zato mi je radost da i u ovom kutu nadbiskupije, ovog grada, ovaj kutak bude divan trenutak gdje ćemo trajno dolaziti u dom Božji; gdje ćemo trajno dolaziti svojoj kući. Ovdje ćemo kod Oca biti njegova djeca; gdje ćemo trajno ispovijedati Krista, bez obzira što javnost misli, što na neki način mediji govore, što političari govore. Mi ispovijedamo: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' I to želimo živjeti“, kazao je kardinal Puljić koji je podsjetio na dugotrajno traženje dozvola za gradnju crkve poimence spominjući pojedine novosarajevske općinske načelnike i javnu raspravu prigodom koje su tadašnji grbavički župnik i vjernici doživjeli ponižavanje okupljenih građana.
„I mi smo kršćani ovog grada i građani ove zemlje. Imamo pravo na ono na što i svi drugi imaju“, rekao je kardinal Puljić ističući upornost i nastojanju da bude izgrađena nova župna crkva posvećena sv. Ignaciju Lojolskom „da katolici imaju svoju kuću, svoj dom u kojem će ispovijedati svoju vjeru“. Potom je kazao da smisao Božjeg doma jest da posveti živu Crkvu dodajući da posveta crkve posvećuje i sve dobročinitelje bez kojih se crkva ne bi mogla izgraditi. „Ne samo da ćemo blagosloviti ovo zdanje, svi dobročinitelji i graditelje, nego je ova crkva simbol da smo tu, da tu živimo, želimo opstati i biti ono što jesmo i to ne protiv nekoga, nego biti ponosni na ono što jesmo, svoje voljeti, tuđe poštivati“, kazao je kardinal Puljić potičući sve da se po vjeri izgrađuju u ljudskom dostojanstvu kao djeca Božja.
„Neka sv. Ignacije, čije moći stavljamo u oltar i koji se po oltaru posvetio, izmoli i nama da se i mi posvećujemo dolazeći na Misu i na molitvu“, kazao je kardinal Puljić napominjući da toranj nove crkve usmjeruje prema Bogu. Potom je protumačio da je središte crkve oltar na kojem se prikazuje Kristova žrtva dodajući da je oltar u isto vrijeme i obiteljski stol. „Tu se prikazuje Kristova žrtva, ali tu mi i blagujemo od Kristove žrtve“, rekao je kardinal Puljić ističući da po tome oltaru treba biti izgrađen obiteljski stol kako bi obitelj živjela od otajstva Isusa Krista i bila Crkva u malom. Pojasnio je da će u okviru obreda posvete crkve biti pomazana četiri križa na zidovima crkve koji su simboli četvorice evanđelista kao znak naviještanja Božje riječi.
Nakon propovijedi uslijedili su obredi posvete crkve u čijem je središtu oltar bez čije se posvete crkva uopće ne može posvetiti. Pošto su kardinal Puljić, provincijal Renić i župnik Djaković potpisali povelju o posveti crkve, spomenuta povelja zajedno s moćima sv. Ignacija Lojolskog ugrađena je oltar crkve. Nakon što su izmoljene litanije svih svetih, u kojima je posebno spomenuto ime sv. Ignacija Lojolskog te ubrojeni sveci i blaženici iz hrvatskog naroda, kardinal Puljić izmolio je posvetnu molitvu i pomazao oltar svetim uljem kako bi postao znamen Krista – Pomazanika i Glave crkve, a biskup Vukšić pomazao je uljem četiri križa na zidovima crkve. Taj čin pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve te označuje da je ona slika svetoga grada Jeruzalema. Potom je kardinal Puljić na oltaru zapalio tamjan koji simbolizira Kristovu žrtvu koja se u otajstvu nastavlja i s molitvama vjernika uzlazi Bogu na ugodan miomiris, ali se i spušta prema zemlji simbolizirajući primanje Božjega daha života.
Nakon što je kardinal Puljić okadio oltar i zidove crkve, misnici su obrisali sveto ulje na oltaru i prekrili oltar bijelim oltarnjakom koji simbolizira pripremanje stola za gozbu večere Gospodnje i slavlje spomena na njegovu smrt, ukop i uskrsnuće. Na oltar su postavljene svijeće, a kardinal Puljić predao je upaljenu svijeću župniku Djakoviću koji je upalio svijeće na oltaru nakon čega je uslijedilo Euharistijsko slavlje prinosom darova.
Na kraju Svete mise župnik Djaković uputio je riječi zahvale svim prisutnima. „Osobito zahvaljujem dobročiniteljima koji su pomogli gradnju nove župne crkve i Pastoralnog centra: Talijanskoj biskupskoj konferenciji, crkvenoj zakladi Kirche in Not, Nadbiskupiji Köln, Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove, Federaciji Bosne i Hercegovine, Osječkođakovačkoj nadbiskupiji, Generalnoj kući sestara sv. Križa iz Brunena u Švicarskoj, svim provincijalkama iz BiH, kao i sestrama koje imaju svoje provincijalne kuće u Hrvatskoj, Služavkama Kristovim, vlč. Vinku Radiću, vlč. Nikoli Pranjiću, vlč. Miji Nikoliću, vlč. Miroslavu Agostiniju, vjernicima sarajevskih župa, vjernicima župe sv. Josipa u Zenici, sv. Mihovila u Varešu, Preobraženja Gospodnjega u Borovici, vjernicima župa u Zagrebu Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj, Marije Majke crkve na Trnovčici, sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi, Hercegovačkim franjevcima u Dubravi, Uznesenja BDM. Aljmaš, Hrvatskim katoličkim misija u Grazu, Innsbrucku, Zürichu, Bernu, Arrau, Luzernu, Chicagu, New Yorku, Clevelendu, Los Angelesu, Torontu, Hamiltonu, Mississaugi, Norvalu, dobročiniteljima iz Australije i mnogim drugim koji su dali svoju pomoć za izgradnju ove crkve i Pastoralnog centra. Na poseban način zahvaljujem našem nadbiskupu Puljiću koji me uvijek srdačno primao i strpljivo potpisivao pisma zamolbe dajući svoju nesebičnu potporu u traženju pomoći. Neka dobri Bog svima stostruko uzvrati za svaki dar u izgradnji crkve i Pastoralnog centra sv. Ignacija Lojolskog“, kazao je župnik Djaković koji je kardinalu Puljiću predao prigodni dar.
Svoju riječ uputio je provincijal p. Dalibor Renić kazao je da je budućnost neizvjesna. „Kakva god budućnost bila, ostaje jedna istina – da je Crkva Božja izgrađena na čvrstoj stijeni koja je Krist. I što god se dogodilo, On nam je jamstvo sigurne budućnosti. Ova zidana crkva znak je zidane stijene koja ostaje tu i pokazivat će put u nebo... Ova crkva je tu i radi žive Crkve koja se u njoj okuplja i slavi sakramente i Kristovu prisutnost“, kazao je provincijal Renić ističući da crkve nosi osnivača Družbe Isusove. „Tu smo zato i mi u ovoj župi koju nam je na vođenje povjerila Vrhbosanska nadbiskupija“, rekao je provincijal Renić dodajući da članovi Družbe Isusove, djelujući u ovoj župi, obogaćuju mjesnu Crkvu vrhbosansku specifičnom karizmom.
Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor pod ravnanjem maestra Darija Vučića te sviranje i pjevanje tamburaša iz župe sv. Mihovila arkanđela u Varešu kao i solo pjevanje baritona Dragana Pavlovića.
Župa sv. Ignacija Lojolskog osnovana 27. srpnja 1979. za potrebe vjernika u tom dijelu Sarajeva, a od samog osnutka nije imala odgovarajućih prostorija za vršenje svoje pastoralne djelatnosti. Kako u vrijeme komunizma nije bilo moguće dobiti lokaciju za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, dosadašnje djelatnosti odvijale su se u prijašnjoj automehaničarskoj radionici u podrumu kuće koja je pretvorena u kapelicu, a rad s djecom i mladima u skromnim i skučenim prostorima isusovačke kuće. Nakon deset godina traženja lokacije, napokon je 2009. godine dodijeljena urbanistička dozvola, tj. lokacija za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, a 2013. konačno je dobivena i građevinska dozvola pa je 2014. godine posvećen kamen temeljac i potom nastavljena gradnja župne crkve i pastoralnog centra, javlja KTA.
