Preko gora širom polja, narod Tvoj sad na Brijeg hrli i pred Tvojim svetim likom, tu se Tebi Majko moli…”, tako počinje himna Širokobriješkoj Gospi “Blagoslovi sive krše” koju je napisao fra Lucijan Kordić, vjerojatno inspiriran mnoštvom puka koji svake, ama baš svake, godine u vrijeme Gospinih devetnica i na sam blagdan Velike Gospe, hrli prema Gospinu Brijegu, uzvisini koja dominira širokobriješkim krajem, i čuva ga. Hrli puk iz svih smjerova, najviše iz Klanca, ali i kroz Grabovinu, iz smjera Uzarića stižu Blaćani, idu i iz Mokroga, idu i uskim stazama i širokim drumovima.
Iz večeri u večer, kroz svih devet dana, prostrano dvorište ispred širokobriješke crkve – kamene ljepotice, postaje pretijesno. Komadić slobodnog prostora, po mogućnosti u hladovini, pokušavaju naći majke s djecom u naručju, mladići i djevojke, stari i mladi, i oni koji stanuju u Širokom, ali i oni koji su odselili iz njega, kao i vjernici iz drugih župa. Nekada su kamenitim stazama, ali i asfaltnim cestama koračale pocrnjele bose noge, danas taj asfalt “taru” gume automobilskih kotača. Bakamuša, nekada zelena travnata površina, danas je uređeno parkilište za automobile. Naravno, u vrijeme devetnica postaje pretijesno. No, Hercegovci su to, snađu se.
-Tu smo da pomognemo ljudima da se parkiraju, ali i da sva parkirališna mjesta budu popunjena - kaže nam uniformirana mlada osoba, koja ja tu cijelo vrijeme trajanja devetnica, naravno i na Gospojinu, trudeći se stvoriti red na Bakamuši. Svijet sluša, tek poneki pokušavaju “uhvatiti” neko bolje mjesto, no mladići to ne dopuštaju.
Osamnaest je sati, hercegovački sunce žeže. Glasovita širokobriješka zvona pozivaju vjernike da je vrijeme krunice. Dok određeni svećenik s pukom moli krunicu, oko Gospina kipa, bezbrižna dječica s njihovim roditeljima, mnoštvo djece i mladih, mladića i djevojaka, naših pobožnih majki i baka koje i danas na golim koljenima “ližu” oko Gospina kipa, vjerujući da je Gospa Majka koja tješi ucviljene, podiže posrnule i vraća nadu. U isto vrijeme, svećenici neumorno u sakramentu svete ispovijedi trude se izmoliti od Boga da grešnicima Bog oprosti grijehe. Njih tridesetak, čudim se otkud toliki, s obje strane u hladovini neumorno pokušavaju ispovjediti što više osoba.
-Ne propuštam ni jednu devetnicu, već godinama. Sada idemo ja i muž, a nekada smo vodili i djecu. No danas su oni odrasli i imaju svoje obitelji i nastavljaju štovati Gospu kako smo ih mi učili. Nadam se da će i moja djeca to isto učiniti s mojim budućim unucima- kaže širokobriježanka Neda penjući se stepenicama s Bakamuše, gdje su parkirali auto. Jedna skupina Kočerinjana stiže pješice.
-Nije to neki daleki put, manje od deset kilometara. Mi smo nekoliko puta išli u Međugorje, i to bosi. Na Gospojinu stižemo pješke bosi- obećava Kočerinjanin. Ne sumnjam, to je rekao obilazeći oko Gospina kipa.
Primiče se 19 sati, vrijeme kada počinje misa. Većina se dokopala hladovine, mnogi su ipak ostali pod vrelim suncem. Tisuću šarenih lepeza užurbano radi, kako bi barem malo rashladili uzavreli zrak. Opet se oglasilo zvono, točnije svih devet širokobrijeških zvona, ovog puta je to posljednji poziv na misu.
Nakon zavjetne molitve, svećenik, ne onaj koji službuje u Širokom, stupa za Oltar. Tako je svih devet večeri.
-Počašćen sam što su me odabrali da večeras mogu u ovom velikom svetištu služiti svetu misu i dati svoj doprinos u tajne Deset Božjih zapovijedi- rekao je na početku euharistijskog slavlja fra Joško Kodžoman, provincijal iz Splita, koji je tu večer imao zadaću govoriti o trećoj Božjoj zapovijedi “Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji”.
Sve su širokobriješki fratri isplanirali u detalje. Te večeri je pjevao Zbor “Svetog Ivana Krstitelja” iz Knešpolja. Sljedeće će neki drugi. Redari strogo paze na red, i ne daj Bože nešto gore.
-Pa mi ti svake godine planiramo godišnji odmor tako da tu budemo za vrijeme devetnica, naravno i Gospojinu. Idemo mi i u Zagrebu u crkvu i tamo je lijepo, ali drukčije je nego ovdje. Ovo nam ovdje dođe kao duhovna obnova, što nas opet drži u čvrstoj vjeri do sljedeće Gospojine - tvrdi bračni par iz Zagreba. Nažalost, prema njihovom kazivanju, njihova djeca jesu odgojena u kršćanskom duhu, ali nisu baš spremna iz večeri u večer ići na devetnice. Radije se zadrže u kafiću. A i predugo im je toliko izdržati bez mobitela.
Tijekom cijelog kolovoza Široki oživi, postane bogatiji za tisuće osoba. Osjeti se to na ulici, u kafićima, trgovinama, ali i pred Crkvom. Posebice se to osjeća u njegovoj prvoj polovici.
-Pa nema baš sada puno onih koji stižu bosi. Nije samo zbog vrućine, uvijek je bilo vruće za Gospojinu. To je uglavnom na uočnici i na sam blagdan Velikoj Gospi. A hodanje na koljenima, ima i toga. Lani je jedan mladi čovjek čitavo vrijeme obilazio Gospin kip na koljenima. Da, mladić, dvadesetak godina, pojašnjava mi žena, koja je tu večer s djetetom od tri mjeseca došla na devetnicu.
Gospina devetnica na Širokom Brijegu je postala povlašteno vrijeme za sve njezine građane, bolje reći štovatelje. Za većinu je najvažniji duhovni događaj kroz cijelu godinu.
-To je vrijeme kada svi putovi vode na visoravan, odakle širokobriježani, ali i ostali štovatelji širokobriješke Gospe crpe snagu da izdrže sve nedaće - reče mi jedan širokobriješki svećenik.
Iznenadih se, kada je završila misa već je bilo ugodno, kako i ne bi kada na ovoj uzvišici puše lagani povjetarac, a već se primaklo devet sati. Sada treba izići s autom, trebalo je sat za izići s Bakamuše, pa s prijateljima na piće i kući prije ponoći, desetak minuta prije. To me čeka i večeras.
Na kraju i refren himna Širokobriješkoj Gospi. “Blagoslovi sive krše, čuvaj vjeru na otaca, i svud neka sunce sjaje, naša mladost kud koraca …”, koju je napisao pokojni fra Lucijan Kordić, a izvodi župni zbor župe Široki Brijeg od srpnja 1990. godine. Do sada je snimljeno i nekoliko drugačijih verzija.
