Razgovor: Dr. Jelena Nadinić sa Sveučilišta u Buenos Airesu govori o 5. Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Mostaru

Ne možemo ostati ravnodušni na ono što se događa Hrvatima u BiH

13.02.2022.
u 11:08

Održavanje 5. Hrvatskog iseljeničkog kongresa u Mostaru od povijesnog je značaja, a organizatori žele istaknuti kako je BiH uz Hrvatsku druga domovina Hrvata, poručila je u razgovoru za Večernji list dr. Jelena Nadinić, ravnateljica poslijediplomskog studija iz fitokozmetike na Sveučilištu u Buenos Airesu te jedna od sudionica Kongresa koji će se održati u lipnju.

 

Koje poruke možemo očekivati na 5. Hrvatskom iseljeničkom kongresu u lipnju u Mostaru?

- Održavanje 5. Hrvatskog iseljeničkog kongresa u Mostaru od povijesnog je značaja iz više razloga. U prvom redu organizatori i sudionici Kongresa na ovaj način žele pokazati globalno hrvatsko zajedništvo. Drugo, želimo reći da je BiH uz RH druga domovina Hrvata i da se ne može ostati ravnodušan i sa strane gledati što se događa s Hrvatima u BiH. Želimo poslati poruku međunarodnoj zajednici, diplomatskim predstavništvima u BiH da Hrvati u cijelom svijetu, od Argentine, Australije, SAD-a, Kanade, Njemačke, Austrije..., pozorno prate događaje u BiH. I na kraju, Hrvati rođeni u BiH, kao i njihovi potomci diljem svijeta, dali su ogroman doprinos u očuvanju hrvatskog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i sportskog identiteta u svijetu. Imajući to u vidu, normalno je da se ovaj Kongres po prvi puta održava u Mostaru, najvećem hrvatskom gradu u BiH. Smatram da Kongres predstavlja brigu za hrvatsko iseljeništvo i približavanje Hrvata koji žive u domovini prema sunarodnjacima koji su se morali iseljavati i tako generirati veze i uspostaviti specifične politike, kako bi hrvatski narod bio jedinstven i osnažen u svom identitetu.

 

Koliki je značaj u činjenici da se Kongres ovaj put održava u BiH, jednoj od dvije domovine hrvatskoga naroda?

- Prvi put sam na Kongresu i zahvalna sam na pozivu da sudjelujem kao suorganizator kako bismo Hrvatima Južne Amerike dali veću vidljivost. S druge strane, to za mene ima posebno značenje jer su mi oba roditelja, iako su se upoznali u Argentini, rođena u BiH. Otac Vladimir u Konjicu, gdje je i moj djed Vladimir, iz Sukošana, došao zbog posla. Tamo je upoznao baku i zaljubio, vjenčali su se i živjeli nekoliko godina, gdje su rođeni i moji stričevi Mladen i Željko.

Moja majka, Mila Jarak, rođena je u Hotnju, gdje su se moji djed i baka po majci upoznali, vjenčali i dobili osmero djece, od kojih je dvoje umrlo kao djeca. Za mene je to povratak korijenima i ima vrlo posebno i emotivno značenje. Tata je govorio da je kao dijete skakao s mosta u Mostaru. A s druge strane, moji ujaci pričaju kako su se kupali u Neretvi.

Na jednom od posljednjih putovanja s majkom, u posjetu pokrajini Córdoba u Argentini, rekla je kako je taj krajolik podsjeća na njezinu Hercegovinu. Nažalost, nismo zajedno doputovali do njezinog mjesta rođenja. Da, definitivno mi je jako važno da je to u Mostaru, jer hrvatski narod ima dvije domovine i iz te dvije domovine ima mnogo iseljenika i potomaka u Argentini.

 

S obzirom na poznate političke i društvene izazove s kojima se danas susreću Hrvati, a napose oni u BiH, mogu li događaji poput ovoga pružiti odgovore na neka pitanja, ali i donijeti rješenja za određene probleme i izazove?

- Bez sumnje Iseljenički kongres nije politički skup Hrvata koji dolaze sa svih strana svijeta, međutim, kako možete vidjeti iz najave Kongresa, planira se otvoreno govoriti o raznim temama, kao što su, na primjer, povratničke perspektive i integracijski procesi, iseljeni Hrvati iz BiH, zatim analizirati političke, gospodarske i socijalno-kulturne procese koji povezuju Hrvate BiH i RH, između ostalih. Nadam se da na Kongresu nećemo govoriti samo o prošlosti, moramo se okrenuti budućnosti, planirati kako i na koji način umrežiti se na globalnoj razini. Prema tome, na Hrvatima iz BiH, Hrvatima iz RH i Hrvatima iz iseljeništva koji će sudjelovati na Kongresu u Mostaru je da dođu s nekim prijedlozima ili pak programima koji će nas sve ujediniti.

 

Profesorica ste na Sveučilištu u Buenos Airesu. Možete li nam predstaviti uže područje vašega profesionalnog djelovanja te ima li među vašim studentima i onih podrijetlom iz hrvatskih obitelji?

- Već sam radila kao student na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Buenos Airesu, u području farmakognozije, gdje sam obavljala istraživački rad i bila na različitim nastavnim pozicijama na preddiplomskim studijima. Diplomirala sam, odradila doktorski rad sa studijom argentinske ljekovite biljke (Gentianella spp), nekoliko poslijediplomskih studija u Argentini i Belgiji, a profesionalno sam radila u industriji prerađevina ljekovitog bilja i za kozmetičku industriju prirodnih proizvoda.

Trenutačno i od 2012. sam ravnateljica poslijediplomskog studija iz fitokozmetike na Sveučilištu UBA. Cilj mi je realizirati projekte u suradnji UBA sa sveučilištima u RH i BiH, uspostaviti centar za kroatistiku na UBA. Nadam se da će Kongres potaknuti ove pregovore. Kao profesorica i budući da koristim hrvatsko ime, mnogi već znaju moje podrijetlo i prilaze mi jer u Argentini doista ima mnogo hrvatskih potomaka!

 

Kako danas živi hrvatska iseljenička zajednica, kako u Argentini, tako i u Južnoj Americi?

- Hrvati su rasprostranjeni u mnogim zemljama Južne Amerike, prema migracijskim valovima. U Argentini posebno imamo tri velika migracijska vala koji su smješteni od sjevera do juga. Najviše njih, gotovo 80%, nastanilo se u tri velika grada, Buenos Airesu, Rosariu i Córdobi, ali Hrvata ima u svakoj provinciji Argentine. Vidjeli smo to u 1. digitalnom popisu Hrvata u Argentini, koji razvijamo kao dobrovoljni registar preko www.censocroata.com.ar zajedno s Cristianom Šprljanom i Ivom Vidić, a pod pokroviteljstvom Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH i Veleposlanstva RH u Argentini. Imamo mnogo hrvatskih organizacija koje se uglavnom bave širenjem hrvatske kulture i običaja. Radim u upravnom odboru dviju najznačajnijih, Argentinsko-hrvatske industrijske i trgovačke komore (CACIC) i Hrvatske udruge Jadran. Članica sam Vijeća Vlade za Hrvate izvan Hrvatske od 2017. i, zahvaljujući tome, upoznala sam i druge predstavnike iz cijelog svijeta. Zajedno s predstavnicima Južne Amerike činimo vrlo jedinstvenu skupinu jer smo svjesni da je u našim zemljama najveći broj hrvatskih potomaka u svijetu. Održali smo već pet skupova, poznati kao Susret hrvatske dijaspore iz Južne Amerike, posljednji je bio u Buenos Airesu 2019., u organizaciji CACIC-a, gdje sam bila suorganizator, s više od 300 sudionika iz 13 zemalja. Sljedeći će biti u ožujku u Asuncionu u Paragvaju.

 

Koliko su snažne veze iseljenika s domovinama, kako Hrvatskom, tako i BiH?

- Iako osobne veze ovise o svakome, kao institucije održavamo čvrste veze. Vrlo smo informirani o vijestima, uglavnom iz Hrvatske. Mislim da ima još puno prostora za odnose svih vrsta s BiH.

 

Postoji li zanimanje među Hrvatima u Južnoj Americi za povratkom u mjesta podrijetla i koje su ključne prepreke?

- Zanimanje postoji, uglavnom iz Južne Amerike gdje se mladi ljudi iseljavaju u potrazi za boljim životom, a RH je uvijek prva opcija, uglavnom zato što dosta znaju iz obiteljskih razgovora, a sigurnost je važan čimbenik.

Prepreke su uglavnom birokratske jer, unatoč tome što se traži povratak mladih, još uvijek ne postoji organizirana i dosljedna politika koja konkretnije aktivira povratak potomaka latinoameričke dijaspore. Iako mnogi pokušavaju s većim ili manjim uspjehom, a znamo za brojne slučajeve da, unatoč poteškoćama, uglavnom mladi koji traže profesionalno priznate poslove, ostaju u RH. Mnogi se prijavljuju za Croaticumove stipendije i u tom smislu BiH treba uvrstiti kao mjesto održavanja Croaticuma. Tada su skloni ostati sve dok dobiju posao.

 

Na koji način hrvatsko iseljeništvo može biti svojevrsni pokretač pozitivnih gospodarskih promjena u RH i BiH?

- Kao što smo mi Hrvati izvan Hrvatske godinama u mjestu u kojem smo živjeli u svijetu isticali RH, danas je naša zadaća da Hrvati koji žive u RH znaju za nas, a ne da nas se smatra teretom ili građanima drugog reda. Zato se mora raspravljati o mnogim pitanjima i otvoriti mentalitet prema prihvaćanju da naša životna i profesionalna iskustva mogu unaprijediti zemlju. U Argentini je 2013. proveden program pod nazivom “Raíces” (Korijeni), čiji je cilj bio uspostavljanje mreže povezivanja između argentinskih znanstvenika u inozemstvu i znanosti koja se razvija u Argentini i pogoduje repatrijaciji znanstvenika. Mislim da bi to bio izvrstan način da se pokrenu i prepoznaju hrvatski stručnjaci i akademici iz dijaspore. Posebno mislim na Južnoamerikance, koji smo navikli raditi u kriznim vremenima i nositi se s njima. To iskustvo treba koristiti ne samo u RH i BiH nego i u Europi.•

Ključne riječi

Komentara 3

LO
Lopta
12:11 14.02.2022.

Nevjerovatno da se teza o svojatanju mostara stalno ponavlja.Tako da i ova dr jelena,ne poznajuci materiju porucuje da je mostar hrvatski grad.Prava istina je da je mostar bio uvijek vecinski muslimanski-bosnjacki grad,sto je i danas.Toliko neistine da kazete da je nesto hrvatsko je van pameti.Cinjenica da je mostar bio uvijek muslimanski- bosnjacki, je postojanje mostarskog starog grada, koji je simbol muslimanstva- bosnjastva iz kojeg je izrastao novi mostar.Od kada zivim u mostaru,on je uvijek bio vecinski muslimanski ,a zivim dosta dugo i pamtim da su takav mostar prihvatali i srbi i hrvati.Negdje 60tih god poceli su pristizati dosle ne bosnjaci, u ne naseljeni dio mostara .To je istina koja treba da je plasiraju mediji,a ne jednostrane izjave hrvatske politike.Gradjani mostara ne bi nikad zaratili u mostaru ,da nisu dosli ekstremni (doseljenici) hrvati.Mostar je prije rata 90ih bio, vojni grad u vojnim logorima sa vojskom JNA i mogli su ga osvojiti kad su htjeli ,samo sto to nije bila politika milosevica i tudjmana.Ovo je sjecanje na mostar sa jednom istinom,a ne kako nepoznati pricaju o tome.

LO
Lopta
11:24 14.02.2022.

Dr jelena je krivo obavjestena te nastupa sa lazima.Pod paskom da se nesto dogadja hrvatima je zamjena teza .Prava istina je da se nesto lose desava bosnjacima.Izborni zakon po principu legitimni ne postoji nigdje u svijetu.Ako zelimo u evropu, a zelimo to je tacno,moraju politicari izabrati model po kojemu ce nas primiti u evropu sada .U protivnom ce se desiti da o istom problemu razgovaraju i narednih 5 ili 10 god.Iza ovog se krije isti scenarij hrvatske politike, kao sto to cini politika dodika u srpskoj.

LO
lokve
10:27 14.02.2022.

nije Mostar najveći Hravtski grad u BiH jer u BiH nema hrvatskih gradova, ima samo BIh grad u kojem ima najveći broj građana Hrvatske nacionalnosti. U tome je i problem postajete isti kao srbi :srpsko sarajevo, srbac ... i to smo ispravili pa sad ide istočno. Tako da nećemo dozvoliti ni da se zove hrvatsko jer Mostar ima blizu 50% drugih koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati.

Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije