Prednacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom RTV servisu BiH koji predviđa uspostavu tri kanala na tri jezika konstitutivnih naroda bio je 21 dan u javnoj raspravi. Radna skupina će sada sve prijedloge i sugestije koje su se čule u javnoj raspravi pregledati i one konstruktivne ugraditi u tekst prednacrta zakona. Potom ćemo ga uputiti ministarstvu pravde, te ministarstvo financija i trezora BiH koji će s pravnog i financijskog aspekta dati svoje mišljenje, a potom će biti razmatran na Vijeća ministara, koje ga onda treba uputiti u parlamentarnu proceduru, izjavio je za Hrvatski Medijski Servis zamjenik ministra prometa i komunikacija BiH Saša Dalipagić
Dalipagić, od smjene DF-ovog ministra Slavka Matanovića praktično rukovodi državnim Ministarstvom prometa i komunikacija. Kaže kako se u pojedinim krugovima u Sarajevu i Banjoj Luci nastojalo predstaviti kako je on iskoristio upravo taj stjecaj okolnosti da se našao na čelu ministra zbog nepostojanja novoga ministra da se uradi zakon koji predviđa RTV kanale na nacionalnim jezicima na BHRT-u, što, ističe, nije točno.
-Ja sam dobio zaključak od Doma naroda Parlamenta BiH od 30.prosinca 2015. godine. Vijeće ministara BiH je na temelju toga zaključka odredilo da u roku od mjesec dana izradimo nacrt zakona u koji će se uvrstiti temeljna stvar iz zaključka Doma naroda da se osigura program na sva tri jezika konstitutivnih naroda. Mi smo na temelju toga napravili nacrt odnosno prednacrt zakona. Izmjenama i dopunama smo predvidjeli tri kanala na jezicima naroda. Predvidjeli smo da sjedište produkcijskog centra koji bi proizvodio i emitirao program na Bosanskom jeziku bude u Sarajevu, u Mostaru bi bilo sjedište kanala koji bi producirao program na Hrvatskom, a u Banja Luci na srpskom jeziku, Dalipagić.
On pojašnjava da bi se signal sva tri kanala BHRT-a mogao vidjeti na cijelom prostoru BiH, a gledatelji bi mogli sami birati koji kanal će gledati, jednostavnim priskom na dugme daljinskog upravljača. Dodaje kako bi produkciji centri bili samostalni u kreiranju uređivačke politike, a smisao ovakve organizacije je da se osigura apsolutna ravnopravnost službenih jezika, ali i ravnopravnost u zadovoljavanju informativnih, kulturnih, obrazovnih i drugih potreba konstitutivnih naroda.
- U javnosti se nastoji predstaviti kao se traži RTV kanal na hrvatskom jeziku, što nije točno, prednacrt zakon zapravo predviđa kanale na sva tri jezika, sukladno odluci Doma naroda Parlamenta BiH, pOjašanja Dalipagić za HMS.
Na upit bi li takva reorganizacija BHRT-a povećala troškove proizvodnje programa Dalipagić kaže kako su takve tvrdnje neutemeljene.
– BHRT već ima centre u Mostaru i u Banja luci, i ima i kadrova. Što više ima, po mom mišljenju, enormno velik broj zaposlenih, gdje se jedan broj ljudi može i preraspodijeliti u Mostar i Banja Luku. BHRT sada imao oko 870 zaposlenih, koji proizvode progrma čija je gledanost, prema mojim saznanjima oko 3,5 posto. Prema podacima koje ja imam na BHRT-u, koji se doživljava kao javni servis za jedan dio Federacije, zastupljenost tema koja se tiču Hrvata je oko 9 posto, a u programu dominira bosanski jezik. Na RTS-u pak, gotovo da nema zaposlenih Hrvata, programa na hrvatskom jeziku, niti tema koje se tiču Hrvata, kaže Dalipagić.
On je uvjeren kako je upravo predložena reorganizacija BHRT-a najbolji put da se osigura financijska stabilnost javnog RTV servisa BiH, jer bi se s jedne strane mogli smanjiti troškovi, zbrinjavanjem dijelo prekobrojnih djelatnika, dok bi se s druge strane prihodi povećali, jer bi vEćina Hrvata, koji sada ne plaćaju rtv pretplatu počeli ju plaćati.
On napominje kako bi financiranje BHRT-a od strane države bilo u suprotnosti sa zakonom i osnovnim načelom javnog RTV servisa, da ga financiraju građani kroz RTV pristojbu i da služi njima. Naime, ukoliko bi javni RTV servis financirala država, onda bi on ovisio o državi, a ne građanima.
Upitan što misli o prijedlogu da gLedatelji sami, neovisno o nacionalnosti, biraju kojem će RTV kanalu unutar BHRT ići njihov novac od RTV pristojbe Dalipagić kaže:
-Pa ne znam, to je jedna ideja, ali ja sam više zagovornik da to ide na drugi način- da se pretplata skuplja na jednom mjestu onda da se distribura u određenim omjerima na ove kanale na BHRTu, te za dva entitetska emiteram a da se svatko za sebe bori za sredstva od marketinga, kaže Dalipagić.
On ističe kako nasuprot postojećem modelu marginalizacije jednog naroda novi model, bar na BHRT-u, osigurava stopostotnu ravnopravnost tri naroda i tri jezika. Dodaje i kako su netočne i zlonamjerne tvrdnje kako bi to u kadrovskom smislu biti etnički čisti kanali.
– To jednostavno nije točno. U sva tri kanala mogli bi raditi svi koji zadovolje određene uvjete. Važno bi bilo samo da se program iz Mostara emitira na hrvatskom, iz Sarajeva na bosanskom, a iz Banjaluke na srpskom. To ne znači da svi zaposleni u Mostaru moraju biti Hrvati, a u Sarajevu ili Banja Luci Bošnjaci, odnosno Srbi.
Dalipagić ističe kako ovakav model, za razliku od postojećeg niti favorizira niti marginalizira ni jedan narod u BiH, već osigurava njihovu apsolutnu ravnopranost, te da je sukladan najboljim praksama europskih višenacionalnih država- Belgije, u kojoj se nalazi i sjedište EU i Švicarske.
-Na švicarskom javnom RTV servisu postoje programi za tamošnje tri jezične zajednice, a u Belgiji čak zasebni javni RTV servisi za tri naroda- Flamace, Valonce i Njemce. Dalipagić smatra da nema potrebe da se stvaraju ovolike tenzije oko preustroja BHRT-a jer se radi o, u svijetu, potpuno normalnoj stvari,
-To su u stvari samo televizijski kanali, a po ustavu svi imaju pravo na svoj jezik i školu, pa zašto ne bi imali i na RTV kanal.
Upitan kako komentira tvrdnje da bi kanal na hrvatskom jeziku bio “HDZ-ov javni kvazi servis”, Dalipagić kaže kako su to smješne tvrdnje, i proziran pokušaj da se ospori jedan model koji osigurava apsolutnu ravnopravnost naroda u BiH u sferi javnog RTV sustava.
Na primjedbe koje su se mogle čuti, zbog čega ovim zakonom nisu obuhvaćeni i entitetski javni RTV emiteri, Dalipagić kaže kako su oni u nadležnosti entitetskih resornih ministarstava, vlada i parlamenata, odnosno da to nije u nadležnosti njegovog ministarstva.
