Knjiga sve više u društvu 21. stoljeća postaje prekrivena prašinom i pada u zaborav, gurnuta u stranu od suvremenih medija čija je prvobitna funkcija bila pomaganje u općem dolasku do znanja, dok danas preuzima lidersku funkciju na svim područjima ljudskoga djelovanja, piše Večernji list BiH.
Time novi mediji, prvenstveno internet, često u tom neumoljivom “krčenju” ostavljaju i negativan trag, dominantno u razvoju djece, njihovoj socijalizaciji i kvaliteti usvojenoga znanja.
Disleksija kod učenika
- Potreba za čitanjem i posjedovanjem knjiga najbolje se može potvrditi riječima jednog starog filozofa koji kaže: “Najbolje ću te upoznati ako mi pokažeš koje knjige čitaš”. Ne znam što bih rekla za one koji nikako ne čitaju - kaže knjižničarka u Srednjoj strukovnoj školi Široki Brijeg profesorica Vinka Grbešić.
Prema njezinu kazivanju, sve se više učenici ograničavaju i usmjeravaju na upotrebu žargona i kratica u komunikaciji mobitelom, preko Facebooka, Skypea, Twittera i uporabom drugih elektroničkih “pomagala”. Zbog toga se javlja sve više poteškoća pri čitanju teksta, tzv. raznih oblika disleksije. Djeca se rijetko igraju na ulici, u vrtu, na igralištu, rijetko razmjenjuju mišljenja. Knjiga i književni tekstovi više nisu in, izašli su iz mode. Danas rijetko možete dobiti knjigu na dar, a mnogo češće videoigricu.
- Što se tiče naših učenika, nažalost, mogu reći kako trend čitanja opada iz godine u godinu. Od desetak djela, koliko ih učenici tijekom jedne školske godine trebaju pročitati prema nastavnom planu i programu, trećina njih ne ispuni svoju obvezu, druga trećina, uz razna pomagala, uspije nekako realizirati svoju zadaću, a tek njih trećina u potpunosti realizira svoju zadaću. Rijetki su oni koji učine i korak više, pročitaju više knjiga nego što od njih zahtijeva program. Među našim učenicima u Srednjoj strukovnoj školi, uz one koji redovito čitaju školsku lektiru, posebice se izdvaja dvoje učenika koji žele proširiti svoje znanje, vidike i spoznaju o životu i svijetu. To su Mario Kvesić i Petra Šarić. Upravo dok smo razgovarali o posjećenosti školske knjižnice, na vratima se pojavio Mario i krenuo prebirati police, trpajući pod ruku nekoliko knjiga, naravno, izvan školske lektire.
- Za mene je knjižnica božanski vrt u kojem možemo ubrati najljepše cvjetova čiji miris nikada ne prestaje. Čitam sve, a najviše me zanimaju sadržaji koji su vezani uz povijest, posebice onu hrvatsku i širokobriješku. Čitanjem takvih djela postajem svjestan svog identiteta, tradicije, kulture, naroda, vjere i jezika - naglasio je Mario. Iz razgovora s ostalim učenicima doznajemo kako Mario redovito izlazi sa svojim vršnjacima, druži se, igra nogomet, sudjeluje na zabavama i radi sve drugo što i njegovi vršnjaci.
- Pa, uz individualne razlike, postoje i razlike po vrsti škole. Tako učenici u trogodišnjim školama čitaju manje nego oni po četverogodišnjem programu. Žalosno je da neki učenici završe srednju školu i pročitaju jednu ili dvije knjige - tvrdi Vinka pokazujući evidenciju o svakom učeniku pojedinačno, u kojem piše kada je i koju knjigu preuzeo. Kada sam se spuštao stubama glasovite širokobriješke škole, ustanove u kojoj su školu završile poznate osobe, među kojima i književnik A. B. Šimić, sretoh učenika čije sam ime pročitao u neslavnom popisu nečitača lektire. - Točno je, u tri godine, od kada sam u srednjoj školi, podigao sam samo jednu knjigu. Da vam otkrijem, ni nju nisam u potpunosti pročitao, “preletio” sam je. Meni je dosadno provesti dane i sate čitajući knjige. Želim aktivnost i nisam za tu vrstu, da kažem, sporosti. Znam, svjestan sam da knjige obogaćuju, ali... A što se tiče škole, snađem se, nešto preko interneta, a nešto i čujem od svojih prijatelja i “provučem” se kod profesorice, izvučem pozitivnu ocjenu iz lektire. Još jedno priznanje, ne traže baš puno - kaže jedan od učenika kojem je lektira slabija strana.
Roditeljska potpora
Očigledna je činjenica da djeca i mladi danas sve manje čitaju. Jedno provedeno istraživanje pokazalo je kako djeca odrasla uz ekrane i internet smatraju kako čitanje nije “cool” i da će im biti neugodno budu li ih prijatelji vidjeli s knjigom. Nova studija pokazala je kako djeca provode tri puta više vremena pred ekranima nego uz knjigu. Samo polovina roditelja izjavila je kako djeci čita svakoga dana. Preostala polovina čita priče prije spavanja jednom tjedno ili rjeđe. A svaki peti roditelj priznao je da djeci ništa nije čitao dok nisu napunila dvije godine. - Lektire se prepisuju, knjige se radije gledaju kao ekranizirana djela, računalne igrice su zamijenile razne vrste dječjih skupnih zabava i igara na otvorenom prostoru - ističe Vinka. Naglašava da su djeca, a u tu kategoriju ne podrazumijeva samo dob osnovne škole, nego sve do punoljetnosti, pa čak i faze studiranja, danas izložena raznim vrstama iskušenja pri odabiru pravog načina informiranja u funkciji općeg obrazovanja.•
